Suštinski konflikt ostaje neriješen

Abdul Rahman može da odahne: Afganistanac, koji je zbog promjene religije posljednje dvije nedjelje proveo pod prijetnnjom izricanja smrtne kazne bio je i u centru medjunarodnog spora o afganistanskom pravnom sistemu. Sada je oslobodjen i dobit će azil u inostranstvu. Cijena svega ovoga je sljedeća: Abdul Rahman je proglašen duhovno poremećenim i time nesposobnim za pregovore. Ali je izbjegao smrtnu kaznu.

Za ovog Afganistanca je to bilo rješenje. Ali nije za pravne i političke konflikte, koji su postali jasni tek nakon ovog slučaja. Suštinski se ništa nije izmijenilo: konzervativno afganistansko pravosudje i dalje inisistira na tome da je islamski zakon - Šeriat- vazniji od svjetovnih zakona. Pravosudni organi u Afganistanu se ne daju omesti u svojim shvatanjima niti navodima da afganistanski ustav izričito zahtijeva poštivanje ljudskih prava. Jer na drugom mjestu, u ovom ustavu stoji da svjetovni zakoni moraju da budu u skladu sa Šerijatom.

Samo površno gledano Afganistan se nalazi u istoj grupi država kao što je recimo Iran ili Saudijska Arabija, u kojima je religiozni zakon iznad svakog svjetovnog zakona. Bitna razlika je to što u navedenim državama vlada takvo stanje već decenijama i zapad može tu samo uz puno truda da pokuša da doprinese liberalizaciji. U Afganistanu je medjutim sa rušenjem radikalnog talibanskog režima trebalo da se dogodi novi veliki početak. Put demokratije, slobode i pravne države kako se mislilo, je raskrčen, što je svijet pokrenulo da podrži Afganistan novcem i slanjem stručnjaka i cak i vojnih trupa. Takva odluka je izgleda dovedena u pitanje jer: kako povezati pravnu državu i hapšenje i takav tretman jednog čovjeka koji je prešao na Kršćanstvo?

Takva pitanja nisu pretjerivanja zapada niti kršćanskog svijeta već jednostavno se iznanada shvatilo da je pomoć iz najbolje namjere za Afganistan- bila uzaludna- da nije ispunila svoj zadatak. I sve to ispod plašta medjunaordne solidarnosti sa Kabulom, gdje su stari duhovi još uvijek aktivni.

Zapad je želio «projektom Afganistan» da oslobodi zemlju režima talibana ali da se ne upliće u srednjevjekovni kulturni i religiozni karakter ove zemlje. A to bez kompromisa sa obje strane nije moguće.

I tako i nakon slučaja Rahman problem odvajanja države od religije ostaje neriješen.