Suđenje Mladiću: preostalo izricanje presude

Pošto su tri dana tužioci iznosili argumente za izricanje najteže kazne, a potom zastupnici odbrane tri dana pledirali za oslobađajuću presudu, danas je replikama obje strane završen pretposljednji čin procesa Ratku Mladiću, optuženom za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Tužba isključuje teze odbrane

Jednoipočasovno izlaganje vođe tima tužbe Alena Tigera (Alan Tieger) je u cjelosti bilo posvećeno negiranju završnih riječi odbrane. Svi navodi Mladićevih advokata, po Tigerovim riječima, pobijeni su "ogromnom količinom dokaza" koje je tužilaštvo izvelo u svom postupku. Ti dokazi, ustvrdio je Tiger, u svemu su pokazali da Mladić nije bio, kako odbrana predstavlja, običan, blag i ne osobito moćan oficir, koji je i u najtežim sukobima sa Armijom BiH nastojao zaštiti nesrpske civile, nego sasvim suprotno – vojni zapovjednik koji je odlučivao o životu i smrti. Na tvrdnju odbrane da nema ni jednog svjedočenja niti pisanog dokumenta kao dokaza da je izdao ijedno naređenje za izvršenje zločina, tužilac Tiger je rekao da ima. Između mnogih, jedan dokaz je predočio sâm Mladić kad je izdao ono čuveno naređenje o "raspamećivanju" Sarajeva artiljerijskim granatama i da se "tuče po Velešićima jer tamo nema mnogo Srba".

Tvrdnje odbrane da zločine etničkog čišćenja dijelova Bosne i Hercegovine, koji su u nekim opštinama dosegli razmjere genocida, nisu počinile jedinice ni vojnici pod Mladićevom komandom, već pripadnici policije VRS ili paravojne grupacije van ičije kontrole, pobijaju svojim izjavama svjedoci ne samo tužbe nego i same odbrane, rekao je Tiger.

Samo svemoćan zapovjednik i nemilosrdan ratnik mogao je staviti starce, žene i djecu u Potočarima pred izbor: opstati ili nestati, to jest napustiti svoj kraj ili biti ubijen, rekao je tužilac Tiger. Uzaludan je napor odbrane da porekne ili umanji Mladićevu krivicu tvrdnjom da su u Sarajevu gađani samo vojni ciljevi. Onda je cijelo Sarajevo bilo opšti vojni cilj, rekao je Alen Tiger, dodatno obrazlažući i u replici zahtjev tužilaštva da se komandantu Glavnog štaba VRS Ratku Mladiću izrekne najstroža kazna po zakonima Haškog tribunala, to jest doživotni zatvor, jer jedino ona može zadovoljiti pravdu u odnosu na žrtve, kako one žive, tako i za one koji su mrtvi.

Odbrana: tužba bila nemoćna

Zastupnik tima odbrane Dragan Ivetić je u svojoj replici rekao da su tužioci u svojoj nemoći da izvedu dokaze "van razumne sumnje", pribjegavali i pribjegavaju i na kraju procesa "iskrivljavanju i pogrešnom predstavljanju činjenica". I u posljedjem obraćanju vijeću, Ivetić je rekao da odbrana ne pobija da su u ratu u Bosni i Hercegovini počinjeni zločini, ali se oni ne mogu povezivati sa Ratkom Mladićem, ni kad je riječ o etničkom čišćenju u bosanskohercegovačkim opštinama ni o genocidu u Srebrenici. S tim u vezi, advokat Ivetić je insistirao na tome da je Mladić na svoju funkciju došao 12. maja 1992. a da je tužilaštvo kao dokaze njegove krivice navodilo događaje iz vremena prije toga.

Po zastupnicima Mladićeve odbrane, prisilno premještanje oko 25.000 žena, djece i staraca iz Potočara bila je samo evakuacija i to po odluci međunarodnih snaga, to jest komande holandskog bataljona UNPROFOR-a. Mladić je samo uticao da se pribave autobusi za njihov transport do područja pod kontrolom Armije BiH.

Kad je riječ o Sarajevu, Ivetić je ponovio da je, prema vojnoj teoriji koju su obrazložili eksperti i svjedoci odbrane, legitimno granatirati grad u kojem su stacionirani neprijateljski vojnici. Sarajevo je bilo školski primjer branjenog grada koji je bio legitiman vojni cilj, rekao je on. Dodao je zatim da je tužba u izvođenju svojih dokaza, sem nemoći, nerijetko pokazivala i neznanje. Kao primjer naveo je da je jedan svjedok u svom iskazu pomenuo kasarnu Armije BiH "Kulin ban", a tužilac ga navodno pitao da li lično poznaje gospodina Kulina Bana.

I u svojoj replici zastupnici odbrane su ponovili da tužioci nisu dokazali ni jedan od četiri udružena zločinačka poduhvata, kao ni Mladićevu odgovornost i za jednu od 11 tačaka optužbe, i pozvali sudije da Mladića oslobode po svim tačkama optužnice.

Posljednji čin suđenja krajem 1917.

"Ovo je kraj suđenja", rekao je predsjedavajući Pretresnog vijeća, holandski sudija Alfons Ori (Alphons Orie), kad su zastupnici tužbe i odbrane završili svoja izlaganja. To znači da komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske u sudnici Haškog tribunala nećemo više vidjeti kao optuženog sve do izricanja presude. Kao zatvorenik pritvorske jedinice UN u Sheveningenu Mladić će se možda još samo pojaviti na takozvanim statusnim konferencijam na kojima se rješavaju administrativni problemi i pitanja zatočeničkih uslova.

Sudijama će biti potrebno još najmanje godinu dana da prouče sve što je rečeno u dokaznim postupcima tužbe i odbrane i u njihovim završnim riječima. Definitivnu odluku, to jest izricanje presude Ratku Mladiću možemo očekivati tek krajem sljedeće, 1917. godine.