STVARNA ŠANSA ILI PROLAZNA EPIZODA?
12. januar 2004Oglas
Izrael pozvao sirijskog predsjednika na direktne pregovore
Na Bliskom istoku se ipak nešto pokrenulo. Taj se utisak može steci ako se povjeruje politicarima. Sirijski predsjednika bašar El Asad je nedavno izjavio da je spreman na ponovno pokretanje mirovnih pregovora koji su prekinuti prije više od tri godine. A sada je izraelski predsjednik Moše Kacav pozvao svog sirijskog kolegu da posjeti Izrael. Cak je i premijer Šaron signalizirao spremnost na pregovore.
Jedini problem je pritom da obje strane podrazumijevaju da ce biti ispunjene pretpostavke koje se na Bliskom istoku teško mogu ispuniti. Sirija smatra da ce Izrael svakako pristati da razgovore o potpunom povlacenju sa Golana, koji je okupiran1967. A Izrael spominje "razgovore bez preduslova", postavljajuci preduslov da Sirija prestane podržavati teroristicke grupacije.
Upravo to su zamke za mirovni proces. Ukoliko bi Izrael obznanio namjeru da je spreman da se povuce sa Golanske visoravni to bi izazvalo politicku napetost u Izraelu, jer je dio okupirane teritorije vec anektiran i na njemu su izgradjena brojna naselja.
Sirija vjerovatno nece moci ispuniti izraelski zahtjev da prestane sa podrškom teroristickim grupama, jer Damask porice bilo kakvu umiješanost u podršku teroristima, tvrdeci da se radi o legitimnoj pomoci palestinskom otporu okupaciji, kao na primjer u slucaju Hizbolaha. Ipak, svaki mirovni sporazum na Bliskom istoku morao bi ukljuciti i sirijsko-izraelski dogovor. Izraelski premijer Šaron bi rado odgodio svaki dogovor sa Sirijom do konacnog sporazuma sa Palestincima, dakle do nekog potpuno neizvjesnog datuma u buducnosti.
U Siriji je ocito porasla potreba da se zemlja izvuce iz diplomatskog corsokaka u kojem se naškla zbog toga što Vašington vec godinama obasipa damask optužbama zbog navodne podrške teroristima i, u novije vrijeme, otporu u Itaku. Predsjednik Asad ulaže sve vece napore da zbaci taj politicki teret sa svojih pleca. On je predložio da se od Bliskog istoka stvori zona bez atomskog oružja, misleci naravno u prvom redu na Izrael koji je u posjedu nuklearnog oružja.
Svojedobno je ovakvim signalom egipatski predsjednik Sadat pokrenuo mirovni proces koji je uspješno okoncan izraelsko-egipatskim sporazumom u Camp Davidu.
No, Asad nije sadat i Sirija nije Egipat. Zbog toga je teško povjerovati da bi se istorija mogla ponoviti.
Na Bliskom istoku se ipak nešto pokrenulo. Taj se utisak može steci ako se povjeruje politicarima. Sirijski predsjednika bašar El Asad je nedavno izjavio da je spreman na ponovno pokretanje mirovnih pregovora koji su prekinuti prije više od tri godine. A sada je izraelski predsjednik Moše Kacav pozvao svog sirijskog kolegu da posjeti Izrael. Cak je i premijer Šaron signalizirao spremnost na pregovore.
Jedini problem je pritom da obje strane podrazumijevaju da ce biti ispunjene pretpostavke koje se na Bliskom istoku teško mogu ispuniti. Sirija smatra da ce Izrael svakako pristati da razgovore o potpunom povlacenju sa Golana, koji je okupiran1967. A Izrael spominje "razgovore bez preduslova", postavljajuci preduslov da Sirija prestane podržavati teroristicke grupacije.
Upravo to su zamke za mirovni proces. Ukoliko bi Izrael obznanio namjeru da je spreman da se povuce sa Golanske visoravni to bi izazvalo politicku napetost u Izraelu, jer je dio okupirane teritorije vec anektiran i na njemu su izgradjena brojna naselja.
Sirija vjerovatno nece moci ispuniti izraelski zahtjev da prestane sa podrškom teroristickim grupama, jer Damask porice bilo kakvu umiješanost u podršku teroristima, tvrdeci da se radi o legitimnoj pomoci palestinskom otporu okupaciji, kao na primjer u slucaju Hizbolaha. Ipak, svaki mirovni sporazum na Bliskom istoku morao bi ukljuciti i sirijsko-izraelski dogovor. Izraelski premijer Šaron bi rado odgodio svaki dogovor sa Sirijom do konacnog sporazuma sa Palestincima, dakle do nekog potpuno neizvjesnog datuma u buducnosti.
U Siriji je ocito porasla potreba da se zemlja izvuce iz diplomatskog corsokaka u kojem se naškla zbog toga što Vašington vec godinama obasipa damask optužbama zbog navodne podrške teroristima i, u novije vrijeme, otporu u Itaku. Predsjednik Asad ulaže sve vece napore da zbaci taj politicki teret sa svojih pleca. On je predložio da se od Bliskog istoka stvori zona bez atomskog oružja, misleci naravno u prvom redu na Izrael koji je u posjedu nuklearnog oružja.
Svojedobno je ovakvim signalom egipatski predsjednik Sadat pokrenuo mirovni proces koji je uspješno okoncan izraelsko-egipatskim sporazumom u Camp Davidu.
No, Asad nije sadat i Sirija nije Egipat. Zbog toga je teško povjerovati da bi se istorija mogla ponoviti.
Oglas