Strogo kontrolirani mediji

Mnogi listovi i radio stanice također zavise od toga koliko ih finasijski podržavaju močnici, pa stoga emituju nerijetko ono što je njima ugodno čuti. Ali, ako to čine i drugačije, kao Radio "Eho Moskve", to kod građana ne izaziva posebnu pozornost, nego to oni prihvataju kao nešto normalno.

"Ko placa,taj bira muziku. Novac je taj koji odlucuje"-kaže u anketi jedan slušalac, a drugi dodaje: "Ako se pola od onoga što čuješ odbaci, onda je to još uvijek korektno". "Dobro je da postoji i Radio Eho Moskve ili Radio Svoboda, gdje se može reći i ono što misliš. Ali, oni imaju ograničen broj slušalaca"-komentar je trećeg ispitanika.

Dva i po miliona slušalaca ima Radio Eho Moskve, širom Rusije. To je dokaz da je kritičko mišljenje moguće.

Malo slušalaca - mala opasnost

Urednik Aleksej Venedejev za sebe kaže kako je on ustvari cinični ralist: "Bogu hvala, mi nemamo neki znacaj pri izborima, jer mi nemamo 100 miliona slušalaca. Zbog toga i ne mislim da nam prijeti opasnost od zatvaranja".

Ali, opasnost prijeti od preuzimanja. Eho Moskve također nije poštedjen uticaja Kremlja: 66% akcija pripada, naime, državnom energetskom koncernu Gazprom, dok preostalih 35% dijele sami novinari. Ali akcionari Gasproma se ne miješaju mnogo u programsku politiku, tvrdi urednik.

Za njih u redakciji je bitno, da se čuje jedno i drugo mišljenje: za i kontra. Tako je prilikom ruskog spora sa Ukrajinom oko gasa, riječ je dobila i ukrajinska premijerka Timošenko, kao i bivši svjetski prvak u šahu Gari Kasparov, koji u drugim medijima ne dobijaju priliku.

I Kremlj pomno prati program

"Naravno da dobijamo pozive i proteste zbog toga. Zašto im dajemo priliku. Ali, ima i pisama iz državnog tužilatva, tajne službe. Sve je to psihološki pritisak kojeg valja izdržati. Ali, ja sam nepokolebljiv i rado sam kao dijete čitao Andesenove bajke".

Urednik Wenediktow se poigrava svojom ulogom i zna da slušaoce ima i u samom Kremlju, gdje njegov osporavani program, kaže on cijene. U državnom aparatu ima dobre kontakte, kao i opoziciji. To je normalno kaže on, ali novinarski posao i izvještavanje je nešto drugo. Njegova je zadaća, dodaje Wenediktow, da obezbijedi ekgiztenciju kritičkom mišljenju, koje za ere Putina postalo još teže. Tome je doprinijela i izmjena zakona sa oko 40 uglavnom reprsivnih korekcija. Mnogi smatraju da Eho Moskve koji se emutuje od 1990 ima samo ulogu "smokvina lista"- da pokrije ono najbitnije - te da Moskva može svijetu reci: evo mi imamo slobodu medija:

"Ali, nas ne sluša samo jedan covjek-Vladimir Putin. Sluša nas puno više ljudi. Ako, pak, neki misle da imamo ulogu "smokvina lista" to je njihovo pravo da tako misle. Ja znam da moji novinari posao obavljaju pošteno i dobro"

Uslovi za takav rad kaže Wenediktow su da novinar ne smiju pripadati ni jednoj ruskoj partiji. Prosjek starosti je 21 godinu.