Strepnja nad radošću Bajrama

Novi domovi niknuli su iz ruševina, dobrosusjedski odnosi su ponovno izgrađeni, no jedna je zajednička tema koja prevladava i u ove blagdanske dane - kako u nerazvijenoj zemlji i vrlo često nepovoljnom ekonomskom okruženju, poštenim i vrijednim radom, osigurati dobar život svojim obiteljima. Mnogi kažu da veselje Bajrama umanjuje zabrinutost za budućnost.

Almir Korać otac je petoro djece i predsjednik Udruge poljoprivrednika. U svoj dom na Bivoljem brdu u općini Čapljina vratio se 1998. On i njegova obitelj su takoreći svojim rukama ponovno podigli dom, napravili farmu i danas za život zarađuju baveći se poljoprivredom i stočarstvom. "Bajram se s radošću čeka, ali ipak to nije kao što je bilo nekada. Velika je ekonomska nesigurnost, a naše zdravo povrće i voće ne možemo prodati zbog uvoza iz inozemstva. Uzalud radimo. Bajram nama znači veselje, ali mnogi Bošnjaci, ali i ne samo Bošnjaci, nisu previše radosni životom u BiH", kaže Korać za DW.

Dok govori o ponižavajuće niskim cijenama prispjelog povrća, malverzacijama otkupljivača i nerazumijevanju države i vlasti, zaključuje: "Nisu nama problem ni Hrvati ni Srbi kao ni stalno nametani međunacionalni sukobi. Ovdje je teško svakom čovjeku koji želi pošteno živjeti i raditi. Bajram nije svečan ako se ne mogu prirediti svečana jela i kolači. A puno je onih koji nemaju novca iako rade".

U Čapljini Hrvati i Bošnjaci zajedno dočekuju Bajram

U Višićima, mjestu između Čapljine i Metkovića, također se dočekuje Bajram. Mještani Bošnjaci, njih oko 400, čini 15 posto stanovništva ovog mjesta. Posljednje dane ramazanskog posta provode vrijedno radeći na svojim njivama, brinući se o krumpirima, breskvama, paradajzu, krastavcima, lubenicama...

Tako je i u obitelji Natka Bitange. Predvečerje Bajrama dobro je došlo za uvriježeno druženje sa susjedima Hrvatima, Perom Previšićem i Emilom Karamatičem u obližnjem, mjesnom caffeu. Prebiru se političke i životne teme.

"Ovo je naš najveći praznik, kao kod Hrvata Božić. Žene pripremaju kolače i bogatu trpezu oko koje će se okupiti cijela uža, a i šira obitelj. Drugi dan Bajrama obilazimo naša mezarja (groblja) kako bi se prisjetili naših preminulih i za njih pomolili", kaže Natko za DW. Na pitanje dolaze li čestitke i od susjeda Hrvata odgovara:"Naravno. Oni nama za Uskrs donose pisanice, za Božić kolače. Nema tu 'mi' ili 'oni'. Zajedno živimo i pomažemo se. Nema nam druge". Njegovi susjedi, Previšić i Karamatić, komentiraju: "Evo, mi sada čekamo Bajram, kao što čekamo i Božić. Slobodno to tako napišite".

Nadu vjernicima u čapljinskom mjestu Višići daje i novi, mladi imam Ibrica Kurtović. "Mjesec posta ramazan je prošao, a nakon njega, odricanja od hrane i pića i promišljanja i molitvi mirni, duhovno pročišćeni i radosni čekamo Bajram. Sretni smo što ga slavimo u svojim čistim domovima, u miru sa svojim susjedima i zajedništvu obitelji", kaže ovaj imam. On je u Višiće s obitelji doselio iz Mostara i time još više zadobio povjerenje svojih vjernika.

Džamija u Višićima nalazi se uz glavnu prometnicu, te imamu stalno trube i pozdravljaju ga mještani i Hrvati i Bošnjaci. "Uistinu vladaju dobrosusjedski odnosi, ali mi je žao što se ne prepoznaje potencijal jer u našoj zajednici živi 100 mladih ljudi koje treba zadržati kako bi i sljedeće godine slavili Bajram u Višićima, a ne u inozemstvu. Nadam se tome", zaključuje imam Kurtović.