1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Strahovi Srbije u izbjegličkoj krizi

Srbija se pribojava da će je ograde izolovati od prostora EU koji je ekonomski životno važan za zemlju, piše štampa na njemačkom jeziku. Berliner cajtung donosi intervju sa bivšim aktivistom „Otpora“ Srđom Popovićem.

„Srbija, ključna zemlja na balkanskoj ruti, smatra da je preopterećena brojem izbjeglica. Sredinom sedmice samo u jednom danu iz Makedonije je ušlo 5.000 ljudi. Prema izvještajima pomagača sa lica mjesta, 4.000 izbjeglica je završilo na poljima pred hrvatskom granicom koja je u tom trenutku bila zatvorena“, piše berlinski Tagescajtung. List dodaje da su hrvatsko-srpske nesuglasice oko izbjegličkog pitanja prerasle u „trgovinski rat“ te da su odnosi dviju zemalja „na najgorem nivou nakon od balkanskih ratova devedesetih“.

„Zatvaranje granica za Srbiju predstavlja ometanje izvoza“, piše ugledni Zidojče cajtung. „Kilometarske kolone srpskih kamiona stoje na granici prema Hrvatskoj. Kako bi primorala susjede na otvaranje granice, Srbija je uvela embargo na hrvatsku robu. Hrvatska je opet reagovala tako što od četvrtka više preko granice ne pušta automobile registrovane u Srbiji. Eskalacija ide dalje: Srbija poredi hrvatsku politiku sa nacističkim kolaboracionistima iz Drugog svjetskog rata“, navodi minhenski list i pesimistično zaključuje:

„Evropa ograda i zatvorenih granica je dvostruko fatalni signal za Srbiju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Crnu Goru i Kosovo: mogućnost članstva u EU gura se sve dalje u neodređenu budućnost, teško izborena sloboda putovanja je izgleda ugrožena; istovremeno, postoji strah da će zemlje ostati usamljene s izazovom da zbrinu sve one izbjeglice koje EU ne želi.“

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung piše da se na rješenju sukoba Srbije i Hrvatske užurbano radi „iza kulisa“ i to uz „evropsko posredovanje“. „S obzirom na nesuglasice uopšte nije jasno kako bi rješenje moglo da izgleda. Visoki predstavnici Njemačke i EU hvalili su srpsku toleranciju prema izbjeglicama i kritikovali Hrvatsku zbog haotičnih uslova na granici. Ali istovremeno EU želi da bolje štiti šengenski prostor i zadrži izbjeglički talas na spoljnim granicama ako je moguće. To je na neki način i priznanje Mađarskoj, koja je politikom ograđivanja zapravo preusmjerila tražioce azila ka Hrvatskoj.“

List iz Ciriha dalje podsjeća na pojedine zahtjeve da se izbjeglice zadrže ili čak protjeraju nazad u „sigurne treće zemlje“ na Balkanu. „Stoga se Srbija i Hrvatska, koje nisu u Šengenu, plaše da će na kraju imati u rukama kraće palidrvce. Posebno se Srbija pribojava da će je ograde izolovati od prostora EU koji je ekonomski životno važan za zemlju.“

Srdja Popovic

Srđa Popović

„Smijeh je kul“

Dnevni list Berliner cajtung donosi intervju sa Srđom Popovićem, nekadašnjim prvoborcem Otpora, koji važi za jednog od najvažnijih teoretičara mirnih revolucija. Popović od sloma Miloševićevog režima po svijetu prenosi svoja iskustva: „Principi uspješnih pokreta su svuda isti. Potrebni su plan, disciplina, vjerodostojnost i humor“, kaže Popović, čija nova knjiga je upravo prevedena na njemački. „Odbijam nasilje i to ne samo iz moralnih razloga. Nenasilni otpor jednostavno daje bolje rezultate“, kaže bivši Otporaš i citira studiju prema kojoj nasilni otpor pobjeđuje u 26 odsto slučajeva, a nenasilni u 52 odsto.

„Primjena humora i političke satire postala je naš zaštitni znak. Revolucionari 19. vijeka bili su ozbiljni čvrsti momci. Če Gevara je takođe bio takav tip. Ali revolucionari današnjice, recimo oni koji protestuju u Hongkongu, su mladi, nasmijani. Među njima vlada slavljenička atmosfera. Humor je važan kada hoćete da izazovete moćnike. Humor pobjeđuje strah, a strah je uglavnom važan faktor kojim autoritarni režimi održavaju moć. Drugo, smijeh je kul. Omiljeni ljudi su oni koji zasmijavaju okolinu.“

Novinar je Popoviću postavio pitanje i o Arapskom proljeću. Jer njegova organizacija je savjetovala „revolucionare“ u Egiptu, ali to nije ispalo baš najbolje. „Važno pitanje je kako se pobjeda pretvari u dugoročnu demokratiju. Moramo da učimo iz grešaka“, kaže na to Popović. „U Egiptu je cilj bio svrgavanje Mubaraka, to je zatim proslavljeno i onda su svi otišli kućama. Tu ne smije da se stane, mora dalje da se planira. Nakon revolucije mora se pokrenuti proces koji je spor i nije posebno seksi. Uz to zemljama poput Egipta treba podrška demokratskih vlada iz cijelog svijeta, uključujući i Njemačku.“

Preporuka redakcije