Stradivari iz Doboja

Dvije stotine različito kalibriranih alatki, strugača, dlijeta, stega, šmirglova i četiri stotine sati strpljivog rada potrebno je da se dođe do ovakvog zvuka. Drvo najboljih tonskih karakteristika raste u Bosni i Lici, i po kvalitetu je vodeće u svijetu, kaže naš graditelj :

«Prvi odabir je u šumi. , treba da bude akustično drvo, a to je smrča. Priprema se na poseban način, parafiniraju se čela, pa se onda stavlja pod krov, bez prisustva sunca, i tako 12 do 20 godina nakon čega se počinje se graditi violina».

Tek tada slijedi posao. Graditelj u 400 sati strpljivog rada u ruke uzima preko 200 različito kalibriranih alatki, strugova, stegača, dlijeta. Puno truda, osjećaja potrebno je uložiti. Violina ima dvije duše, jedna je u materijalu od kojeg je napravljena, drugu dušu daje majstor i to je teško objasniti jer dokle god ne dobijem zvuk koji mislim da može da se izvuče iz napravljene violine ne smatram da je gotova, kaže Vukeljić, graditelj čija porodica od davnina ima zanatsku tradiciju

«...pa ja imam tradicuju, porodičnu, majstorsku, moj djed bio seoski kovač, znao je i popraviti šivaću mašinu, pušku, imao je violinu...Ja sam uvijek nešto majstorisao, a pošto violina ima magičnu priču mene je navelo da je napravim. Do sada sam napravio četrdesetak violina za 33 godine rada».

Ali da nije bilo nesebičnih majstora – teško da bi njegove violine bile u rukama sjajnih majstora. Znanje je prikupljao posjećujući poznate evropske ateljee

«Zahvaljujući tom mom putovanju, obilasku uvaženih majstora graditelja, ja sam i uspio, računajući na moj napor i volju- tamo sam saznao ključ problema».

Nakon 33 godine rada, o violini zna skoro sve

«Tajne nemam, imaju samo majstorki detalji koje je lakše i teže osvojiti, sve tajne sam osvojio zahvaljući divnim graditeljima koji nisu ništa krili preda mnom»

Vukeljić ima svoje uzore i majstore koji su najbolji:

«Mislim da je to Joža Kanrušer iz južnonjemačke varoši Mitnvaz. Njegove violine koštaju od deset do pedest hiljada eura.»

Violine iz ateljea Mirka Vukeljića na domaćem tržištu dostižu cijenu od oko 1500 eura, a mnoge je poklonio ili roditeljima talentovane djece finansijski progledao kroz prste. I, nema velike zarade. A i kakva bi to umjetnost bila kada bi imala ekonomsku opravdanost?