1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Stolice iz Krajine sve traženije u Njemačkoj, Engleskoj, Americi...

Brzi rast izvoza bužimskih stolica i broja zaposlenih radnika u fabrici koja ih proizvodi pokazuje koliki potencijal leži u proizvodnji namještaja u BiH. Ova grana doživljava veliku ekspanziju.

Do prije tri godine Fuad Duraković je živio sa suprugom i sinom u Sarajevu i radio u jednoj od najvećih fabrika namještaja u BiH. A onda je dobio ponudu za posao iz rodnog Bužima, gdje je firma iz Žepča zakupila prostor fabrike namještaja u stečaju i ponovo pokrenula proizvodnju. "Krajišnici uvijek bježe kući. Kuća je kuća, ne možeš se osjećati nigdje kao tu. Čovjek se nekako ljepše osjeća kada radi u svojoj sredini i doprinosi na bilo koji način. Nije sve ni u parama", kroz smijeh nam objašnjava svoju odluku da prihvati rizik i vrati se iz glavnog grada u mali i naoko besperspektivni Bužim.

Fuad Duraković

Fuad Duraković

"Kad sam se vraćao razmišljao sam da se ovo ili može napraviti kako treba ili ne može nikako. Ova fabrika je tako koncipirana da mora imati 80-100 radnika da opravda svoje troškove. Znao sam ako ćemo to pokrenuti da će to biti dobro, imat ćemo sto radnika i to će biti super za ovu malu sredinu."

U Bužimu je postojala tradicija proizvodnje namještaja od prije rata kada je ovdje svoje pogone imao gigant drvne industrije Šipad. Poslije rata je fabriku preuzeo investitor iz Italije otvorivši Abonos, firmu koja je uspješno radila do 2011. godine kada je zapala u krizu. Ubrzo je proizvodnja zaustavljena, a firma otišla u stečaj ostavši neizmirene dugove prema radnicima, dobavljačima i bankama. Stečajni postupak nad Abonosom još uvijek traje, a proizvodne pogone je 2014. u zakup uzela Arkada iz Žepča.

Za tri godine od 25 do 110 radnika

"Novi investitor je čovjek koji ima i firmu u Italiju te jednu fabriku u Žepču koja je bila zamišljena kao sirovinska baza nama, međutim i oni sada idu ka finalizaciji proizvoda. Oni rade na programu stolova i kreveta, a mi ovdje isključivo stolice", govori nam Fuad, koji je referent za nabavku i prodaju i jedan je od 110 radnika ove "stoličare", kako u struci nazivaju fabriku specijaliziranu za proizvodnju stolica. Prije tri godine počelo se sa samo 25 zaposlenih, a nova upošljavanja su rezultat konstantnog rasta proizvodnje i prodaje stolica na tržištima zapadnoevropskih zemalja.

"Njemačka je naše tržište broj jedan", isitiče Fuad te nastavlja s nabrajnjem zemalja u kojima završavaju bužimske stolice: "Onda ide Engleska, koja je interesantno i zahtjevno tržište jer traže malo skuplje i kvalitetnije stolice te se nadamo da ćemo tamo povećati plasman proizvoda u narednom periodu za nekih 50 posto. Ovih dana pripremamo i prvu isporuku za SAD, a radi se o 'kolonijal' stolicama. To su stari modeli koji i dalje idu i na koji moda ne utiče. Izvozimo i u Francusku, Sloveniju, Italiju, Hrvatsku..." Preko 90 posto proizvoda iz ove fabrike je namijenjeno za izvoz, a izuzev materijala za lakiranje i presvlaku stolica, sve ostale sirovine, od drveta do spužve, su uglavnom bosanske.

Ovakav rast izvoza bužimskih stolica najbolje pokazuje koliki potencijal leži u proizvodnji namještaja u Bosni i Hercegovini. Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH govore da je ova grana privrede u strašnoj ekspanziji. U drvnoj industriji je u periodu od 2011. do 2015. godine imala pozitivan trend rasta izvoza koji je u 2015. dostigao vrijednost od 1,05 milijardi maraka ili 31% više nego 2011. godine. U strukturi izvoza više od jedne trećine je činio namještaj.

Unsko-sanski kanton ne prati trend rasta izvoza FBiH

Samo u prvih devet mjeseci prošle godine iz BiH je izvezeno namještaja u vrijednosti od 328 miliona maraka, što je za 70 miliona više u odnosu na 2015. godinu. No, trend rasta izvoza namještaja u Unsko-sanskom kantonu ne prati trend rasta izvoza u cijeloj Federaciji BiH. U ovom kantonu je još uvijek najviše zastupljena primarna proizvodnja i polufinalna prerada drveta.

"Dominantno se radi o prerađivačima bukve, koja je na teritoriji USK jedna od kvalitetnijih u cijeloj BiH, međutim veći dio te bukve se samo preradi i izveze kao primarni ili polufinalni proizvod. U zadnje tri-četiri  godine imamo nekoliko firmi koji se bave finalnom preradom drveta, tako da se nešto malo popravila ta struktura u korist finalne prerade, ali još uvijek to nije dovoljno", ističe za DW Nihad Šušnjar, generalni sekretar Privredne komore Unsko-sanskog kantona. Prema njegovom mišljenu, problem drvoprerade u ovom kantonu je odavno akutan i u njegovo rješavanje bi se trebala uključiti i kantonalna vlada koja je osnivač Šumsko privrednog društva Unsko-sanske šume, koje jedine obaraju stabla na ovom području izuzetno bogatom šumama.

Bosnien und Herzegowina Möbelfabrik Buzin (DW/A. Puric)

Stolice iz Bužima

"Za USK je simptomatična činjenica da je instalirano tri puta više drvoprerađivačkih kapaciteta, a tu se prije svega misli na pilane, nego što je potrebno za rezanje drveta na nivou godine od strane Unsko-sanskih šuma. Potražnja je enormna i uvijek je problem oko raspodjele sirovine, koliko će koja od drvoprerađivačkih firmi da dobije", govori Šušnjar. Nedostatak sirovine je jedan od dva najveća problema s kojima se susreće i fabrika stolica u Bužimu. Novi Zakon o šumama Federacije BiH bi mogao djelimično i riješiti problem sa sirovinom, ali i potaknuti razvoj finalne obrade drveta u USK.

Prednosti i nedostaci Krajine

"Nacrt federalnog zakon, koji je trenutno u proceduri, predviđa da će kriterij za raspodjelu sirovine favorizirati firme koje imaju finalni proizvod", pojašnjava Šušnjar i dodaje da su ti kriteriji ključni kako bi se potakla dodatna finalizacija proizvoda od drveta u ovom kantonu. Mišljenja je da je to moguće ili poticanjem postojećih pilana da se tehnološki osposobe za finalnu proizvodnju ili ulaskom stranog investitora koji će od pilana uzimati primarno prerađeni proizvod te ga finalizirati na području kantona. "Najgori je slučaj ovaj kakav sad imamo, da dominanto primarno prerađeni proizvodi idu van granica BiH i tamo im se dodaje vrijednost", zaključuje Šušnjar.

Drugi problem koji ističu proizvođači namještaja jeste nedostatak kvalifikovane radne snage. Fuad Duraković nam potvrđuje da je tako i u Bužimu, općini s najvišom stopom nezaposlenosti u kantonu. "Problem je pronaći osposobljene radnike. Na birou imamo strašno puno nezaposlenih ljudi, međutim, to su, prvo, ljudi s različitim stučnim spremama, a, drugo, i kad nađete nekog ko odgovara sa spremom, on nažalost nije osposobljen za rad s mašinama u fabrici", kaže naš sagovornik. Ovo bi se, prema njegovom mišljenju, riješilo uvođenjem drvoprerađivačkog smjera u srednjoj školi u Bužimu. Povezivanje obrazovnog sistema sa stvarnim potrebama privrede jedna je od prepreka koje je u BiH potrebno otkloniti kako bi se perspektivne grane nastavile razvijati.

Bosnien und Herzegowina Möbelfabrik Buzin (DW/A. Puric)

Stolice za američko tržište

Naši sagovornici se slažu da bi drvna industrija mogla biti jedna od strateških grana razvoja privrede u Krajini, čije su prednosti dobra sirovinska baza i blizina Europske unije, što značajno smanjuje cijenu transporta, ali i tradicija u proizvodnji namještaja. "Tu je bio jedan Šipad koji je imao fabrike u Bihaću, Bosanskoj Krupi, Bužimu, Bosanskom Petrovcu, Ključu... Nažalost, to je u većini slučajeva, što u ratu, što privatizacijom, propalo. Međutim, sada se ponovo budi jer tržište traži proizvode. Treba iskoristiti znanje i sirovinu koju imamo, napraviti proizvod i plasirati ga vani. Mi smo u prednosti, samo to treba pametno posložiti", vjeruje u potencijale ovog kraja Fuad. On je siguran da bi se i mnogi mladi Krajišnici rado vratili kući poput njega, samo kada bi imali iole pristojan posao.

Audio i video zapisi na tu temu