1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sto dana Vučićevog tehničkog servisa

Vlada Ane Brnabić navršava sto dana rada. Za to vrijeme nije bilo spektakla pa su sagovornici DW saglasni da je u pitanju Vlada „kontinuiteta“ koja zapravo sprovodi naredbe sa Andrićevog vijenca.

Dostignuća Vlade Srbije u prvih sto dana rada nije lako ocijeniti jer ne znamo gdje počinje, a gdje se završava neka Vlada. Drugo, pri analizi poteza Vlade i premijerke Ane Brnabić niste sigurni da li su to zapravo potezi i ideje predsjednika Srbije, koje Vlada samo aminuje, ili je riječ o samostalnom djelovanju premijera i ministara.

Tokom proteklih 100 dana zapravo je nastavljena stara priča svih Vlada Srpske napredne stranke (SNS) da o svemu odlučuje jedan čovjek, a da su ministri tu da te odluke obrazlažu javnosti. Uostalom, i sama premijerka je u proteklih nekoliko mjeseci izjavljivala povodom nekih važnih pitanja, kakvo je recimo unutrašnji dijalog o Kosovu, „da o tome nema neko posebno mišljenje", i tako samo potvrdila svoj status posmatrača u Vladi koju vodi.

I pored svega, Ana Brnabić najavljuje da će 14. oktobra predstaviti rezultate rada svoje Vlade u prvih sto dana.

Vlada kontinuiteta

Imamo posla sa Vladom Aleksandra Vučića, s tom razlikom što Vučić više ne sjedi u Nemanjinoj 11, ocjenjuje za DW odgovorni urednik sedmičnika Vreme Filip Švarm. „To je prije svega vlada kontinuiteta, a kad to kažem tu prije svega mislim na autoritarnost koja se ispoljila u srpskoj politici. Mislim na autoritarnost vlasti, na dalji pritisak na medije i njihovo gušenje, prisustvu cenzure, i društvo u kojem nema dijaloga nego postoji samo diktat."

I dalje donosi sve odluke

I dalje donosi sve odluke

Upravo stoga Filip Švarm napominje da je teško govoriti da li je bilo nečeg dobrog za proteklih 100 dana vlade, „jer se samo nastavilo ono što smo imali i do sada: arogantan odnos prema javnosti, odnos prema inostranstvu je varirao – od varnica u regionu do poslušnosti i poniznosti prema velikim centrima odlučivanja. A kada je riječ o ekonomiji, tu smo imali usporen rast, manji od očekivanog."

Kao vladu kontinuiteta sadašnje stanare Nemanjine 11 ocjenjuje i Neven Cvetićanin, naučni saradnik Instituta društvenih nauka. „U praksi to znači da Vlada ne crpi legitimitet iz sebe same već iz institucije predsjednika Srbije. Vlada se u tom smislu pretvorila u neku vrstu tehničkog servisa koji rješava operativne probleme. Možda je u tom smislu izuzetak Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, koji je jedan od rijetkih ministara sa političkom težinom. Zato i možemo reći da Vlada ima dva krila – tehnokratsko i političko."

Ako bismo sa treće strane opet krenuli da analiziramo šta su eventualna dostignuća, Cvetićanin kaže da je ona „nastavila da radi ono što se inače mora uraditi, a to je dalja profesionalizacija javne uprave, saniranje spoljnog duga kao i makroekonomska stabilnost. A na spoljnopolitičkom planu je nastavila sva druga strateška usmjerenja zemlje. U svemu tome nije bilo ni nekih spektakularnih dostignuća, ali ni nekih velikih promašaja."

Premijerka kao sekretarica

Skepsa koja se pojavila nakon vijesti da će premijerka biti Ana Brnabić nije razvijana ni nakon proteklih sto dana. Kritičari tog namještenja i dalje smatraju da je Vučić samo vješto iskoristio seksualnu orijentaciju premijerke i na taj način dobio dodatne poene na Zapadu. U tom smislu se može postaviti pitanje da li je Ana Brnabić u proteklom periodu pokazala da može da vodi samostalnu politiku, ili je opravdala status fikusa, koji je dobila i prije stupanja na dužnost?

„Stiče se utisak da je ona na stalnoj telefonskoj vezi sa Vučićem", smatra Švarm. „I sama je na početku mandata rekla da nema autoritet, i to se vidi kako u njenom odnosu prema ministrima tako i na osnovu poteza koje povlači. Naprosto, kompletan utisak je da se ona tu našla sasvim slučajno, da je ona izbor jednog čovjeka kako bi izbjegao da u svojoj stranci stvori drugog moćnog političara, i da se od Ane Brnabić manje više očekuje da bude nekakva sekretarica i sprovodnik odluka koje se ne donose u Vladi nego na nekom drugom mjestu – a to je Vučićev kabinet."

Kao rezultat stalnog balansiranja između Vučićeve percepcije stvarnosti i tekućeg političkog života došlo se u situaciju da Vlada tek navršava 100, dana, a da se već govori o njenoj rekonstrukciji, a čak se pojavljuju i najave vanrednih parlamentarnih izbora.

Filip Švarm primjećuje da i to govori o kontinuitetu Vučićeve „politike neobjavljenog vanrednog stanja i politike stalne izborne kampanje. Zato mi i nemamo suvisli politički život, već živimo tu političku kampanju, jer je to jedino što SNS i njen predsjednik Vučić znaju". Neven Cvetićanin dodaje da i to nije ništa novo, jer je Srbija od uvođenja višestranačja imala brojne cikluse izbora, i da su u tom periodu samo dvije vlade izgurale čitav mandat.

Isto prema medijima

Vlada Srbije je nastavila inegativan odnos prema medijima, tačnije prema svim medijima koji iznose kritičke stavove na račun Vlade. Ana Brnabić je tako povodom slučaja novina Vranjskih najprije izjavila da nema dovoljno informacija, a nakon toga da su te novine iako kritične prema Vladi dobile novac od države. Kasnije je napomenula da ne razumije ko se to plaši da napiše nešto protiv nje i Vlade, i kao primjer da u Srbiji vlada sloboda medija navela nekoliko sedmičnih listova, jedan dnevni list i jednu televiziju. Ostali po njenom riječima misle da vlast odlično radi svoj posao i stoga nemaju potrebu da je kritikuju.

Filip Švarm kaže da nije iznenađen tim izjavama, jer „kad bi rekla nešto drugo ne bi mogla ni doći na taj položaj. Ona prosto govori ono što misli Aleksandar Vučić“.