1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Stari recepti više ne pomažu

Europa je ponovno gospodarski bolesnik. Europska središnja banka otvara svoje blagajne, a MMF traži više investicija. Ali sve to ne može zamijeniti prijeko potrebne strukturne reforme, smatra komentator DW-a Rolf Wenkel.

Godišnja sjednica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke još je jednom pokazala da je Europa i dalje "problematično dijete" za ministre financija i guvernere narodnih banaka iz 188 zemalja. Recepti koji bi trebali pomoći slabašnom pacijentu se očajnički traže - i pred televizijskim kamerama i iza zatvorenih vrata.

Opcija broj jedan

Porträt - Rolf Wenkel

Rolf Wenkel

Šef Europske središnje banke Mario Draghi sada okušava sreću s receptom američke savezne banke Fed. On pokušava snižavanjem referencijalnih kamata gotovo do nule i programima za kupnju obveznica pogurati privredu. Taj put, međutim, mnogi ekonomisti smatraju najopasnijim. Nitko nema riječi pogovora kada predsjednik njemačke Savezne banke Jens Weidmann ukazujući na niske kamate i enormu poplavu novca upozorava na opasnost od zabrinjavajućeg lova na rendite koja aktere financijskih tržišta navlači na sve veće rizike - dok ponovno se pukne novi mjehur od sapunice.

Osim toga, razlike između kamatne politike u eurozoni s jedne strane te SAD-a i Velike Britanije s druge strane kriju velike opasnosti. Jer dok Fed ponovno zavrće svoju slavinu novca, Draghijev program ide u drugom smjeru. Time će biti pokrenute velike struje kapitala koje će vjerojatno zemlje u razvoju koje su do sada profitirale od ulaganja stranog kapitala staviti pred velike probleme.

Opcija broj dva

Drugi put predlažu, između ostalog i šefica MMF-a Christine Lagarde i američki ministar financija Jack Lew: europske vlade ne bi smjele slušati glavnog zagovornika štednje, njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea nego stvarajući nove "minuse" u državnim blagajnama i trošeći novac na državne investicije poticati gospodarstvo u svojim zemljama. Prije svega bi zemlje s visokim izvoznim suficitom trebale - a misli se pritom na Njemačku - smatra ova frakcija, više raditi na povećanju potražnje na domaćem tržištu. Ovaj recept zvuči dobro - ali ima jednu "kvaku". Većina zemlja eurozone uopće više nema manevarskog prostora za investicije koje bi bile tako velike da bi mogle dugoročne generirati gospodarski rast i radna mjesta. Ako bi im se, međutim, ponovno dozvolilo da se zadužuju, vrlo brzo bi se izgubila disciplina u gospodarenju s državnim proračunom i volja za reforme - a onda bismo vrlo brzo ponovno bili na mjestu na kojemu smo bili kada je kriza u eurozoni započela.

Opcija broj tri

Ostaje, dakle, treći put, a on je najteži, ali i najodrživiji: konačno se prihvatiti prijeko potrebnih strukturnih reformi i poboljšati institucionalne okvire za gospodarski rast i nova radna mjesta. Tako bi se potencijal za gospodarski rast mogao dugoročno povećati i poboljšati konkurentnost tako što bi se tržište rada fleksibiliziralo i porezi smanjili kako bi se stvorilo više radnih mjesta i atraktivnije stanište za investitore iz inozemstva.

Naravno da se ovi zahtjevi već odavno mogu čuti - to traži i MMF od Europljana. Ali oni znače bolne rezove i nailaze na žestoki otpor kojega se mnogi političari boje, prije svega u Italiji i Francuskoj. Ali, alternative zapravo nema. Dugoročno gledano ni novo zaduživanje niti novi novac iz slavine Europske središnje banke neće moći prikriti nužnost strukturnih reformi. Novčana i fiskalna politika polako dolaze do svojih granica. Sada se traži ozbiljna reformska politika. I na njoj treba inzistirati - ne samo pred televizijskim kamerama, nego prvenstveno iza zatvorenih vrata.