1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Stari model, novi pregovori

Peter Philipp/Anke Hagedorn20. august 2007

U Teheranu se danas sastaju zamjenik šefa međunarodne agencije za atomsku energiju Oli Heinonen i zamjenik glavnog iranskog pregovarača Džavad Waedi.

https://p.dw.com/p/BW4M
Oli Heinonen-težak zadatak u TeheranuFoto: AP/Kyodo News

Zamjenik prvog čovjeka iranskog nacionalnog vijeća sigurnosti Džavad Vaedi je optimista. «Tokom susreta sa zamjenikom direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju Oli Heinonenom, čovjek se nalazi na pravom putu», kaže Vaedi. Ovakva izjava zvuči dobro, ali je pozadina kreirana po poznatom modelu: Šef međunarodne agencije za atomsku energiju Muhamed el Baradei bi u septembru trebao predati izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a o stanju u kojem se nalaze pregovori sa Iranom. Kako se približava taj termin, iz Teherana kao i ranije stižu samo pomirljive poruke. Međutim, konkretno se nije ništa promijenilo.

Iran i dalje odbija da obustavi pobogaćivanje urana. Optužbe Vijeća sigurnosti i SAD da pravi atomsku bombu, Teheran i dalje kategorički odbija i brani tezu po kojoj je ova kampanja pokušaj SAD da Iran drži što dalje o modernih tehnologija. To je u najmanju ruku ubjeđenje Ali Laridžanija, glavnog iranskog pregovarača:

«Mislim da o tome one žele odlučivati uz pomoć teorije o globalizaciji cijelog svijeta. SAD koriste ovu teoriju i kategoriziraju zemlje- jedne kao «zemlje prve klase»,a druge kao «beznačajne zemlje». Zemlje u prvoj klasi dakle trebaju imati visoku tehnologiju, a u ostalim će se proizvoditi kečap i rashladni uređaji. Atomska tehnologija im je važna iz još jednog razloga: Iran će biti član «atomskog kluba» i one to ne žele dozvoliti».

Iran je svoj atomski program držao u tajnosti skoro 20 godina i zbog toga mu međunarodna agencija za atomsku energiju ne vjeruje mnogo. «Na pitanje da li zemlja teži proizvodnji atomskog oružja, do sada nije bilo zadovoljavajućeg odgovora», kaže Džeri Somer, ekspert za Iran iz bonskog centra za istraživanje bivših vojnih resursa koji se sada koriste u civilne svrhe.

« Do sada nema dokaza da Iran ima program za proizvodnju atomskog oružja. U odnosu na to i na razne aktivnosti, postoji dosta pitanja na koja još nisu dati odgovori.»

Sporni su prije svih program obogađivanja urana kao i planirana izgradnja jednog reaktora. «Uz pomoć i jednog i drugog se može prizvesti materijal za atomsko oružje», kaže dalje Somer.

Kada je riječ o tehničkoj sposobnosti Irana, tu nema jednoglasnog stava. Prema procjenama američke tajne službe, Iran prije 2015 godine neće biti u stanju da proizvede visoko obogaćeni uran potreban za atomsko oružje.