Stacioniranje libanske armije na jugu Libana započelo je danas. To je odlučio kabinet vlade u Bejrutu.

U nekim rezolucijama UN-a problemi se nalaze uglavnom u detaljima teksta. Najnovija odluka Vijeća sigurnosti o primirju u Libanu već sada medjutim predstavlja problem, jer mnogi važni detalji neće biti precizirani. Npr.: šta će posmatračke trupe na jugu Libana tačno raditi i dokle? Koja ovlastenja će imati vojnici, šta će tačno stojati crno na bijelom? Nejasno je ko je ovlašten po kom pitanju.

I budući da vrijeme protiče, ministri vanjskih poslova 4 zemlje na licu mjesta pokušavaju da učine što mogu više. U Bejrutu su ministri Francuske, Turske, Malezije i Pakistana- zemalja čiji vojnici će se takodjer naći u okviru mirovne misije UN-a u Libanu.

Oni od libanske vlade najprije zahtijevaju obećanje da će Hezbolah u potpunosti napustiti tampon-zonu južno od rijeke Litan. Niko ne želi naime da pošalje svoje vojnike u gerilski rat sa šiitskim pobunjenicima.

Hezbolah je doduše podržao rezoluciju, ali ostaje neizvijesnost da li će se borci Hezbolaha zaista povući i predati oružje.

Turska i Maroko s toga još uviejek očekuju da Vijeće sigurnosti donese još jednu rezoluciju u kojoj će stojati ovlaštenja UN-ovih trupa i uslovi pod kojima ove trupe treba da pudu poslate u ovo područje.

Jedno postaje sve jasnije: biće neophodno da prodje više nedjelja da prve trupe UN-a stignu u Liban. A vrijeme teče, tako da je sada najprije libanska armija na potezu. Iznenadjujuće je i da Izrael povlačenje svojih trupa vezuje za dolazak libanskih trupa, a do sada su izraelci htjeli da sačekaju dolazak UN-ovih vojnika, pa da tek onda nastave sa povlačenjem.

Libanska vlada sada ima zadatak da spriječi izbijanje gradjanskog rata. Libanski ministar financija Džahid Asur je optimista:

«Mi obećavamo da će stacioniranje libanske vojske na jugu zemlje donijeti veću sigurnost i stabilnost našim gradjanima. U našem je interesu da se konflikt izmedju Izraela i Libana što prije riješi a ne da postane unutrašnjo- libanski konflikt, rekao je Asur.

Čak i medju Šiitima u Libanu raste netrpeljivost prema Hezbolahu i kritika zbog toga što je Hesbolah takoreći od Libanaca napravio taoce. A radikalne kršćanske grupe samo čekaju priliku za obračun sa šiitskim organizacijama.