1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Srebrenica uoči Konferencije za investicije u razvoju

Srebrenica je nekada bila među najrazvijenijim područjima u BiH, a danas je među izrazito nerazvijenima. Što se dogodilo sa dosadašnjim investicijama, a što se može očekivati u budućnosti?

Srebrenica je do rata u Bosni i Hercegovini bila među tri najrazvijenije opštine. Danas je među najnerazvijenijim u Republici Srpskoj, a prema predviđanjima stručnjaka već u narednoj godini situacija će biti još lošija, uprkos tome što bilježi privredni rast veći nego u drugim dijelovima RS-a.

Pad sa vrha na dno uzrokovan je prije svega ratnim razaranjima privrednih kapaciteta koji su zapošljavali nešto manje od trećine od 37.000 prijeratnih žitelja Srebrenice. Uslijedila je poratna pljačkaška privatizacija zatim svjesno ili ne, ali pogrešna ulaganja u obnovu i zloupotrebe brojnih donacija. Poseban problem je centralizovani sistem u RS-u po kojem lokalne vlasti u opštinama nemaju gotovo nikakvih ingerencija nad prirodnim i drugim značajnijim resursima, kaže za DW Ćazim Salimović, savjetnik načelnika opštine Srebrenica i glavni ekonomski stručnjak u pripremi prve Investiciono-razvojne konferencije u Srebrenici:

„Srebrenica je svoj privredni procvat doživjela onda kada je svoje prirodne resurse počela prerađivati u finalne proizvode i tada je po GDP-u (Gross Domestic Product – Bruto domaći proizvod) bila treća, a po nekim drugim parametrima četvrta opština u BiH. Nažalost, nije to samo u Srebrenici. U opštinama RS-a svi prirodni resursi su potpali pod upravljanje Vlade RS. Srebrenica je tako ostala bez koncesija za rudnike olova i cinka i boksita te za šume. Naknadu, koja pripada opštini za korištenje ovih prirodnih bogatstava, redovno plaća jedino rudnik olova i cinka, ali sjedište njihove uprave je u Gradišci tako da tamo plaćaju sve poreze i doprinose, a ne u Srebrenici. Rudnik boksita i Šumsko gazdinstvo već dvije godine koncesije ne plaćaju opštini. Vlada im je čak odobrila reprograme na dvije do tri godine za ta dugovanja što sa jedne strane direktno utiče na punjenje lokalnog budžeta, a sa druge strane to su preduzeća na granici poslovanja pa su i primanja radnika i potrošnja smanjeni i neredovni“, kaže Salimović.

Brza rasprodaja

Fabriku betonskih elemenata

Fabriku betonskih elemenata kupilo je Primorje iz Ajdovščini

Sve što je nakon rata preostalo u iole upotrebljivom stanju od privrednih kapaciteta u Srebrenici je brzopotezno rasprodato i preprodato za male pare. Oni koji su te pogone stvarali, mnogi imali i vlasnički udio, dobili su gotovo bezvrijedne papire i nisu od toga imali ništa. Korist se slila u džepove nekolicine tajkuna. Većina od tih pogona nikad više nije ni proradila. Tako, naprimjer, više nema fabrike kočionih uređaja Feros čije "gurtne" su bile u prvoj ugradnji mnogih modela Mercedesa. Nema Fabrike akumulatora, giganta čiji pogoni su sada dio kompleksa Memorijalnog centra Potočari. Nema ni drvnog kombinata Zeleni Jadar u čijem sastavu je bila pilana i fabrika stolica čiji svi proizvodi su unaprijed, za godinu dana bili prodati na tržištu SAD-a. Ne postoji više ni Tehnički servis, GP Radnik, Geoistrage, Kamenjara, UPI Izbor i grad... Ova preduzeća zapošljavala su više hiljada radnika.

„Jedini svijetli primjeri uspješnih pogona koji i danas rade prijeratnim, a možda čak i većem kapacitetom, su Fabrika za pocinčavanje u Potočarima, popularna „Cinkara“ i rudnik olova i cinka u Sasama“, naglašava Salimović.

Selimović kao loše primjere privatizacije i neuspijelo investiranje u Srebrenicu navodi: „Ono što ne mogu reći da je odrađeno kako treba i što je možda privatizirano samo iz ličnih interesa bez da i jednog momenta razmišljaju o nekom stvarnom pokretanju nekakve proizvodnje i zapošljavanja mogu pomenuti Primorje Ajdovščina fabriku betonskih elemenata, zatim Geo Dom takođe iz Slovenije koji je navodno imao u planu pokretanje proizvodnje invalidskih kolica i pogone u Zelenom Jadru gdje je nekada bio veliki drvni kombinat u kojem je radilo oko 2.500 radnika a sad je praktično preduzeće u stečaju“.

To su neki od nekvalitetno privatizovanih segmenata u privredi Srebrenice za koje će se na predstojećoj konferenciji tražiti novi investitori i poslovni partneri koji bi, nekad uspiješne industrijske projekte stavili u funkciju.

Novac je možda došao za Srebrenicu, ali ne i u Srebrenicu

Kada se pomene Srebrenica prva pomisao je genocid, a nakon toga da je Srebrenica postala sinonim za ogromne svote novca navodno ovdje uloženog u obnovu života a da se od toga malo vidi. Najkraće objašnjenje za ovo drugo je to što neki često kažu da je novac došao na ime Srebrenice, ali ne i u Srebrenicu. Mnogo toga je na ime Srebrenice investirano, ali daleko od Srebrenice.

Fabrika cinka u Srebrenici

Iako je većina negativnih, postoje i pozitivni primjeri privatizacije srebreničkih poduzeća

Odmah po prestanku ratnih dejstava Holandija je donirala nekoliko miliona maraka da se u Tuzlanskom kantonu grade kuće za prognane Srebrenčane. Izgrađen je veliki broj kuća na više mjesta, ali u tim kućama danas gotovo i da nema Srebreničana. Formirano je tada nekoliko preduzeća u kojima su radili protjerani Srebrenčani i koja su čak imala i istovjetna imena sa preduzećima iz Srebrenice, GP Radnik, Polet, Srebrenica-prevoz, Feros, Drina itd. U upravama su bili i danas aktivni politički kadrovi SDA Srebrenice. Neka od tih preduzeća su privatizovana, a nekim se gubi trag i više ne postoje.

Nakon prvih poratnih lokalnih izbora i početkom povratka Bošnjaka, što je u Srebrenici prilično kasnilo, počinju pristizati i donacije i investicije u nove pogone, ali i to nije dalo značajnijih rezultata u ekonomskom oporavku Srebrenice. Ta preduzeća u privatnom vlasništvu su uglavnom koristila neke beneficije poput finasijskih donacija ili besplatnog radnog prostora i nakon nekog vremena bi svoje pogone u Srebrenici zatvarali i odlazili. Bili su to npr. Stil kompani fabrika namještaja, Suvenir, fabrika za izradu upotrebnih predmeta od drveta, Bos Vud pogon i drugi. Ima i uspiješnih primjera investiranja poput firme, donedavno Cimos, sada Prevent, zatim pogon Alma Ras, fabrika kolača Gusto e sapore, Bios pogon tovnih pilića, hladnjača Bos –Agro food.

Bilo je u Srebrenici obećanja i najava investicija koje nikad nisu realizovane. Tako je čak u dva navrata visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko najavio otvaranje pogona za izradu dijelova u automobilskoj industriji, koji bi značio posao za pedesetak Srebreničana. Bekto Precisa iz Goražda je bila označena kao firma koja će taj pogon otvoriti, ali se to nikada nije desilo. U samom centru Srebrenice Fabrika duhana Sarajevo naprimjer već nekoliko godina gradi hotel sa četiri zvjezdice koji uprkos brojnim najavama još uvijek nije završen, a to bi se navodno trebalo desiti u julu naredne godine.

Zloupotrijebljene donacije i propale investicije

Ćamil Duraković, načelnik opštine Srebrenica

Ćamil Duraković kaže da 12. jula već svi zaborave Srebrenicu

Neutvrđeni, ali zasigurno značajan iznos sredstava namijenjenih zapošljavanju odlio se i kroz donacije koje su pojedinci zloupotrijebili. Naprimjer, samo u izvještaju tima za praćenje realizacije Ugovora za mala i srednja preduzeća po Programu Vijeća BiH oporavka i razvoja Srebrenice iz 2012. godine stoji da je od 40 korisnika samo 15 u potpunosti opravdalo dobivena sredstva i zaposlilo nove radnike. Za četiri korisnika su povučene bankovne garancije, a sedam ih je tuženo zbog neispunjavanja obaveza kojim je trebalo otvoriti ukupno 40 novih radnih mjesta. Među tuženima su Spider d.o.o. za 29.134 KM, Fero les d.o.o. za 27.433 KM, Szr Nikolas1 za 9.123 KM, Malić turs d.o.o. za 19.314 KM, Pelet d.o.o u dva navrata za ukupno 59.893 KM, Sević trans d.o.o. za ukupno 119.979 KM i Dires pj Dir-med d.o.o. za ukupno 47.212 KM.

Pogoni od kojih se očekuju i nove investicije

Ono što je kao investicija pokrenuto u skorije vrijeme i od kojeg se mnogo očekuje po riječima Ćazima Salimovića su dva pogona u industrijskoj zoni Skelana i jedan u Srebrenici.

„To su u Skelanima pogon za izradu alata za specijalnu tehničku plastiku koja se koristi u automobilskoj industriji, alati uglavnom namijenjeni za njemačko tržište. Tu je i fabrika Food Vally koja je sanirala devastirano stanje u bivšoj fabrici limenene ambalaže u kojoj se već vrši otkup, klasiranje i pakovanje jagodičastog voća, a u pripremi je i druga faza u kojoj će se proizvoditi voćni sokovi i džemovi. U samoj Srebrenici će do kraja godine biti pokrenuta probna proizvodnja u Fabrici za preradu krompira 'Srebreničanka'. To je Investicija vrijedna devet miliona KM i za početak će značiti otvaranje 50 novih radnih mjesta“.

O tome šta je cilj predstojeće investiciono razvojne konferencijem, Ćazim Salimović kaže:

„Taj cilj je isključivo pokretanje proizvodnje, otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje ekonomske situacije za život stanovništva koje danas živi na području opštine Srebrenica i koje tu namjerava ostati. Smatramo da se taj cilj može ostvariti kroz riješavanje pitanja naplate rente za potopljeno zemljište koju već 23 godine ne uplaćuje hidroelektrana Bajina Bašta u Srbiji“.

Dio od tih sredstava Opština Srebrenica planira dalje investirati u objekte u novoj idustrijskoj zoni u Potočarima i kupovinu drvnog kombinata u Zelenom Jadru koji ide u stečaj a opština ga sa svojim partnerima namjerava revitalizirati i staviti u funkciju, rekao nam je Salimović:

„Konferencijom želimo riješiti i pitanje koncesija za korištenje ljekovitih voda Banje Guber čime bi se mogla nastaviti gradnja započetih objekata banje u kojima bi zaposlenje našlo direktno oko 300 ljudi, a indirektno mnogo više. To bi za Srebrenicu bio preporod jer u predratnom periodu Banja Guber je bilježila do 90.000 noćenja godišne i prihod veći od tri miliona dolara, što je više od današnjeg godišnjeg budžeta opštine.“

Kao treću od prioritetnih stvari koje se pokušavaju riješiti kroz konferenciju, Ćazim Salimović navodi:

„Podrška nekolicini firmi koje već rade u Srebrenici a najavljuju proširenje kapaciteta i nova zapošljavanja kao što su Prevent, Alma Ras, Bios, Klas i Bos – Agro food. Investicije su nam potrebne i u uređivanje grada i neke infrastrukturne objekte poput regulacije korita rijeke Križevice i zaštite od polava, rekosntrukcije Doma zdravllja, izgradnje novog dječijeg obdaništa i drugih“, kaže Salimović.

Domaćin i inicijator konferencije o investicijama i razvoju Srebrenice je načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković. Na pitanje zašto konferencija, on odgovara:

„Razlog svemu je što fokus interesovanja šire javnosti na Srebrenici prestaje 12. jula i uglavnom se život svede na granicu svakodnevice. Ljudi žive teško, a mnogo je toga što Srebrenica ima ponuditi, jer mi ne želimo da živimo od sadake već od svoga rada kroz resurse kojima raspolažemo. Ovo je i šansa svima onima koji deklarativno podržavaju Srebrenicu da sa riječi pređu na djela i da se pomogne Srebrenici kako bi se politički deblokirali neki procesi. Tu mislim na Banju Guber, šume, vode i rude Srebrenice, kao i sve drugo što može donijeti dobro građanima", rekao je Duraković

Investiciono-razvojna konferencija u Srebrenici ima regionalni značaj, a pozvani su predstavnici i premijeri svih susjednih država, predstavnici 30 ambasada koje su smještene u BiH, zatim članovi Predsjedništva BiH, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, entitetski premijeri i stotinjak vodećih investitora u BiH iz regije i šire. MUP Republike Srpske provodi opsežne mjere sigurnosti skupa u saradnji sa bezbjednosnim agencijama BiH.

Preporuka redakcije