1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Srebrenica - daleko od razumijevanja

Više od stotinu žrtava genocida počinjenog '95 u Srebrenici biće sahranjeno i ove godine u Potočarima. Hiljade ljudi su i ovog 11. jula tu kako bi odali počast žrtvama, pišu mediji na njemačkom.

Bečki Standard piše kako je genocid u julu 1995. bio završetak etničkog čišćenja koje je počelo 1992. „Prema bosanskoj Knjizi mrtvih u Podrinju je ubijeno 28.135 ljudi, što je 29,3 odsto ukupnih žrtava u ratu u BiH. Od toga je 80 njih sa muslimanskim imenima, 22.472. 15.400 su bili civili, dakle 68,5 procenata. Oni su ubijeni samo zbog toga što su bili muslimani. Neki od njih pak uopšte nisu bili religiozni. Nacionalisti su imali cilj da region 'očiste', kako bi se bez nesrba pripojili susjednoj državi i napravili veliku Srbiju.

Danas se često zaboravlja, da se bez etničkog 'čišćenja' i protjerivanja 1992. u Podrinju ne može razumjeti šta se 1995. događalo u i oko Srebrenice. Jer, genocid 1995. je bio završetak prethodnih zločina. Ljudi koji su tada postali žrtve su dvije-tri godine prije toga iz sela izbjegli u Srebrenicu. Hiljade ljudi je 1992. došlo u Srebrenicu jer su na radiju čuli da je taj grad oslobodila Armija BiH. Destine hiljada ljudi koje su se tada slile u Srebrenicu su živjele pod tuđim krovovima i spavale u tuđim krevetima. Emir Suljagić koji je 1992. izbjegao iz sela Vojavica, i do masakra živio u enklavi, priča da je u gradu vladala anarhija. Srebrenica je izgledala kao grad iz filma Mad Max, priča Suljagić ilustrujući tako postapokaliptični scenario. 'Nije bilo autoriteta, nije bilo zakona, nije bilo reda', priča i napominje kako je on bio jedan od onih 'koji su imali sreće'. UN ga je angažovao kao prevodioca. (...) Kada je u proljeće 1995. grad napustio Naser Orić, komandat Armije BiH za Srebrenicu, on je znao da je to 'kraj enklave'", piše bečki list Standard.

Holandski vojnici u Potočarima

Holandski vojnici u Potočarima

Otvoreno razgovarati

„Žalost u Srebrenici je i dalje daleko od tog da postane simbol razumijevanja između različitih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini“, komentariše Erik Ratfelder u Tagescajtungu i nastavlja: „Zlu krv unosi i to što srpski nacionalisti stalno govore o pogrešnim brojkama kada su u pitanju srpske žrtve u regionu, kako bi se donekle rasteretili krivice. A to što neki bošnjački političari koriste Srebrenicu kako bi Srbe paušalno etiketirali kao ubilački narod, takođe produbljuje razdor.

U međuvremenu, neki srpski političari su na pritisak EU posjetili Srebrenicu. (...) A ako političari sa obje strane ozbiljno preuzmu odgovornost za budućnost zemlje, o svim zločinima bi se moralo otvoreno razgovarati“, zaključuje Ratfleder u Tagescajtungu.

'Praštanje'

Internet portal Main post donosi priču o učesnicima Marša mira bh. muslimana ka 'Spomeniku pomirenja' u njemačkom Vircburgu. 'Spomenik pomirenja' se nalazi ispred evangelističke crkve Svetog Stefana na kojem na 17 različitih jezika piše riječ – 'PRAŠTANJE'. Od ove subote i na bosanskom jeziku. Tu je bio i jednan srebrenički dječak koji je rođen devet godina nakon masakra. „Ovog 12-godišnjaka, koji živi u Vircburgu, ono što se tada dogodilo dotiče i danas. 'Šta je prolazilo kroz glavu tim ljudima koji su ovako nešto strašno počinili?' – pita se Anes Ljajić koji ide ka 'Spomeniku pomirenja'. (...) On napominje kako je među žrtvama bilo i djece. 'Neki su bili mlađi od mene.'

Avdija Musić, koji je takođe pripada džematu bh džamije u Vircburgu, imao je 16 godina kada je u masakru izgubio svog oca. Ubijen je i njegov ujak. Kada pogleda na širu rodbinu broj se penje na više od 20 žrtava. Kada ga pitate o čemu misli kada se sjeti 11. jula 1995. ovaj bosanski musliman samo odmahuje glavom i kaže: 'Strašno', a nakon nekoliko trenutaka dodaje: 'Bilo je jednostavno strašno!'.

Marš mira

Marš mira

Ko je žrtvovao ljude?

Internet portal 'Deutschlandradio Kultur' donosi intervju sa unukom nekadašnjeg predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Brozha Tita, Svetlanom Broz. "20 godina nakon masakra nad muslimanskim mladićima i muškarcima u Srebrenici je sigurna u jedno: 'Srebrenica je bila neophodna kako bi se okončao rat. Američkom Stejt departmentu je bio neophodan ovakav jedan užasni čin, kako bi se mogli direktno umiješati u rat, bombardovati srpske ciljeve, okončati rat i isposlovati Dejtonski sporazum. Ko je žrtvovao ljude? Domaći političari koji su znali šte se dogodilo, i inostrani političari koji su to takođe znali. 8.000 ljudi, nevinih ljudi je nestalo'“, kaže Svetlana Broz u intervjuu njemačkom radiju.

„Kada smo isključilči mikrofon, Svetlana Broz je pričala o svojoj prvoj posjeti Srebrenici. U Memorijalnom centru u Potočarima prišla joj je jedna žena koja je prepoznala, zagrlila je i kazala, da je Tito još bio živ, i njen suprug i sin bi sada još bili živi. No, Svetlana Broz niti može niti želi da vrati vrijeme. Na kraju razgovora s nama je još rekla: 'Sanjam da će Bosna i Hercegovina postati građanska a ne zemlja entičkih ili religioznih grupa. Zemlja dobro obrazovanih ljudi, koji mogu da izmijene društvo i u društvenu zajedniocu unesu život", piše internet portal njemačkog radija.