1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Suočavanje sa prošlošću čeka druga vremena

22. oktobar 2016

Dominantni stav prema zločinima iz prošlosti, u Srbiji se suštinski nije promijenio od 90-tih i u tom smislu uskoro neće doći do značajne promjene, mišljenje je analitičara, povodom godišnjice ubistava u Sjeverinu.

https://p.dw.com/p/2RYTu
Serbien Proteste gegen Kriegsverbrechen
Protesti Žena u crnomFoto: DW/U. Sabljakovic

Na 24. godišnjicu od zločina u Sjeverinu, aktivisti nevladine organizacije Žene u crnom su se, kao i prošlih godina, okupili u centru Beograda, i razvili transparente na kojima su bila ispisana imena žrtava. U beogradskim medijima prenesena su saopštenja nevladinih organizacija i rijetkih političkih partija koje su podsjetile da porodice žrtava nisu dobile obeštećenje, da je odbijena njihova tužba protiv Srbije zbog podrške vojsci Republike Srpske, i da se postupak sada nalazi pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Zbog toga se nametnulo pitanje smisla akcije u kojoj je učestvovalo desetak ljudi, ali odmah potom i činjenica da je to rijetko odavanje pošte za 17 ljudi bošnjačke nacionalnosti, koje su pripadnici jedinice Osvetnici, pod komandom Milana Lukića izveli iz autobusa u mjestu Mioče, pretukli ih u jednom hotelu, i potom streljali na obali rijeke Drine.

„Zločin u Sjeverinu jedan je od prvih u dugom nizu zločina nad Bošnjacima koje vlast u Srbiji, od one takozvane demokratske do ove sadašnje, koju čine neposredni ideolozi tog srpskog osvajačkog rata, ne priznaje otvoreno, jasno i sa iskrenim osjećanjem krivice i stoga ništa ne preduzima da se nalagodavci i izvršioci tih zlodjela kazne“, kaže teatrolog, esejista i prevodilac Mirjana Miočinović.

Aktivista organizacije Žene u Crnom Miloš Urošević naglašava da se institucije Srbije ne suočavaju sa počinjenim zločinima ni na moralnom, ni na obrazovnom i kulturnom, niti na političkom nivou. To je, ocjenjuje, nešto što se može i očekivati jer su „danas na vlasti u Srbiji oni koji za vrijeme ratova devedesetih nisu bili samo nijemi posmatrači, nego i vrlo aktivni učesnici".

Serbien Proteste gegen Kriegsverbrechen
Miloš Urošević: Nema suočavanja ni na moralnom, ni na obrazovnom, ni na kulturnom nivouFoto: DW/U. Sabljakovic

Pisac Filip David podsjeća da je grupa Osvetnici bila paravojna formacija, koja je svoje naredbodavce i istomišljenike imala u policijskim službama Srbije.

„To je nesumnjivo, kao što je istina da neki ’patriotski’ krugovi i organizacije još uvijek slave Milana Lukića kao heroja, iako je u Hagu dobio doživotnu kaznu za svoje zločine. Nekim njegovim saradnicima je suđeno u Srbiji i dobili su višegodišnje kazne, ali javna osuda samoga zločina izostaje i samo se uzgred pominje kao izolovan slučaj grupe izvan zakona", dodaje David.

Prikrivanje istine

U Srbiji je riječ ne samo „o prikrivanju istine, već o njenom preinačavanju, o preimenovanju prirode tih zločina“, a o tome između ostalog svjedoči izbjegavanje korišćenja riječi genocid u slučaju Srebrenice, navodi Mirjana Miočinović.

„A ona (Srebrenica) je samo najneporeciviji dokaz genocidne prirode cijelog tog rata. Iz te primarne činjenice proističe sve ostalo, i dvoličnost u politici spram BiH i amoralna povezanost s vlastima Republike Srpske, kojom se podriva državna cjelovitost BiH", zaključuje Mirjana Miočinović.

Filip David primjećuje da mediji u Srbiji posvećuju pažnju zločinima iz prošlosti samo kada se oni koji su u njima učestvovali „vraćaju iz Haga poslije odležane kazne“. „Tada se dočekuju kao heroji, a neki od njih odmah pišu knjige koje postaju bestseleri ili se uključuju u politički život Srbije. Njihovi zločini kao da ne postoje, niti im se posvećuje pažnja. To je razumljivo, ako se ima u vidu da je sadašnja politička garnitura u mnogome ona ista koja je vladala Srbijom početkom devedesetih“.  

Serbien Proteste gegen Kriegsverbrechen
Filip David: Nedovoljno pažnje medijaFoto: DW/U. Sabljakovic

„Kultura sjećanja na zločine" u Srbiji ne postoji, i u aktuelnim balkanskim političkim okolnostima nije je realno očekivati, smatra istoričar i novinar Vuk Bačanović. „Zapravo se nijedno od postjugoslovenskih društava ne može pohvaliti nekom naročitom tradicijom njegovanja kolektivne uspomene na zločine koji su počinjeni tokom kreiranja etnički separiranih društava u ratovima 90-tih. Sve uglavnom ostaje u okvirima političke korektnosti i retorike. Takvo nešto se, jednostavno, nikome politički ne isplati".

BiH – komplikovana država

Teško se može reći da BiH, kao „komplikovana država" ima svoj odnos prema nekoj od država, pa se ne može precizno odgovoriti na pitanje koliko stav Beograda prema počinjenim zločinima utiče na aktuelne odnose Srbije i BiH, smatra Bačanović. „Politička je realnost da postoje odnosi svakog od bh. naroda ponaosob prema Srbiji i svakoj drugoj državi, uključujući tu i svjetske i regionalne sile kao što su SAD, Rusija i Turska. Prema tome možemo, u tom kontekstu, govoriti jedino o aktuelnim odnosima Bošnjaka, odnosno bošnjačke politike sa zvaničnim Beogradom".

Prema mišljenju Filipa Davida, Srbija i BiH mogu poboljšati odnose tek kada se srpske vlasti „odrede sasvim jasno“ u osudi zločina počinjenih tokom devedesetih. „A ta osuda izostaje. Kako vrijeme prolazi, sve je manje izgleda da će do nje uopšte doći. Pravog i istinskog suočenja sa zločinima nije bilo".

Zvaniči stav prema zločinima i Srbije i predstavnika Bošnjaka u BiH je na nivou političke korektnosti, naglašava Bačanovič, i dodaje da će "ozbiljnija promjena javnog mnijenja i tumačenja ratnih zbivanja" morati da sačeka - „neka druga vremena".