1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Srbijanski NGO obilježavaju godišnjicu genocida u Srebrenici

Projekcijom video rada „ Žene Srebrenice govore“ autorke Milice Tomić više nevladinih organizacija je započelo obeležavanje trinaeste godišnjice zločina u Srebrenici

default

Tuga i bol i nakon trinaest godina ostaju

„Htjela bih da poručim svim ženama u Srbiji da malo sagledaju istinu i da vide šta je se u Bosni desilo. Mi ne osuđujemo sav narod, i sav narod nije kriv, ali da se pronađu krivci i oni trebaju da budu uhapšeni. Tako mi je žao i majki iz Srbije koje su izgubile svoju djecu“.

Projekcijom video rada „ Žene Srebrenice govore“ autorke Milice Tomić više nevladinih organizacija je započelo obeležavanje trinaeste godišnjice zločina u Srebrenici. Podseća se da ovo nije prvo obeležavanje ove vrste, i da pojedine NGO to čine od kako se zločin dogodio jula 1995. godine. Suština tog obeležavanja je da se ukaže na relativizaciju i negiranje tog zločina u srpskom društvu; poruka svima onima koji se bave kalkulacijama i prebrojavanjem žrtava stoga je da posjete Memorijalni centar u Potočarima i da se na licu mjesta uvjere o razmjerama tog zločina.

Nedovoljno suočavanje s problemom

Aktivisti nevladinih organizacija iz Beograda i čitave Srbije upozoravaju da se društvo nedovoljno suočava sa tim problemom. Aleksandra Miletić, aktivista Inicijative mladih, primećuje da je rezultat toga da mladi imaju pogrešnu sliku o bliskoj prošlosti:

„Moji vršnjaci nose slike ratnih zločinaca Mladića i Karadžića u svojim novčanicima, pored slika naših najdražih, i slave ih kao nacionalne junake i heroje.“ Pojedini učesnici obeležavanja, poput Jelene Mirkov iz Helsinškog odbora za ljudska prava, u vrijeme Srebrenice su imali 12 godina.

Ona kaže da nakon saznanja o tome šta se dogodilo pokušava da mladim ljudima predoči istinu o tom događaju. Njoj u to vrijeme niko nije objasnio šta se dešava: „Dok sam ja slavila rođendan svog brata, radovala se ljetnjem raspustu, moru i nekim lijepim stvarima u svom životu, na nekih 200-300 kilometara od mog rodnog grada je počinjen genocid.“

„Ono što se dogodilo se ne može popraviti“

Mnogo je lakše da se pretvaramo da se ništa nije dogodilo, riječi su glumice Mirjane Karanović. Srebrenica je za nju simbol velikog stradanja: „Ja želim da živim u društvu u kome ljudi neće biti tretirani kao objekti, kao nekakve cifre kojima se može manipulisati, i ja prosto pozivam ljude da ne dozvole da se manipuliše“.

Većina učesnika primjećuje da u ispovijestima porodica žrtava srpskih zločina u Srebrenici postoji jasna želja da se odvoje zločinci od čitavog naroda. Odgovornost države Srbije je stoga da utvrdi svaki zločin, i da se predaju lica sa potjernica poput Karadžića i Mladića. Ono što se dogodilo se ne može popraviti, ali se ipak može nešto učiniti u ime budućnosti, poručuju aktivisti nevladinog sektora.