Srbija u začaranom krugu kosovskog mita
7. decembar 2011
"Razlog što partije, koje su srušile Miloševića, nisu imale snage, ni političke hrabrosti da presjeku "gordijev čvor" problema koje im je taj režim ostavio u nasljeđe leži možda u činjenici što je i među njima bilo dosta nacionalističkih snaga", smatraju analitičari u Srbiji. Život u Srbiji, kažu, prečesto liči na loše ponavljanje uvijek istih političkih grešaka o čemu svjedoči i najnovija drama oko toga da li će Srbija dobiti status kandidata za učlanjenje u Evropsku uniju, ili pak, zbog incidenata na sjeveru Kosova, neće.
"Mit o Kosovu i dalje je očigledno veoma živ, iako, kao i svaki mit, nema dodira sa realnošću. I sada se, umjesto suočavanja sa stvarnošću, ponovo durimo na cijeli svijet, abolirajući sebe od svake krivice", kaže Goran Ješić, gradonačelnik Inđije i funkcioner Demokratske stranke. On dodaje da "danas imamo situaciju u kojoj nismo htjeli da se suočimo sa faktima i sa onim što se dešava. „Nismo htjeli jasno ljudima da kažemo kako stvari stoje. O podjeli Kosova smo mogli da razgovaramo u Rambujeu, a ne 12 godina poslije. Zbog neiskrenosti prema građanima Srbije, danas smo došli u situaciju da imamo problem, koji se prije svega tiče razvoja Srbije ali i uopšte opstanka Srbije u evropskom društvu naroda“, kaže Ješić.
Novinar Dimitrije Boarov kaže da se u odnosu prema Kosovu vidi da se u shvatanju politike u Srbiji nismo previše pomakli otkako je srušen Milošević. „Problem je u tome što i vlast poslije 2000. godine nisu sačinjavale one političke snage koje su raskrstile sa onom takozvanom nacionalnom politikom do 2000. godine. Tradicionalno shvatanje države i uloge nacija u državi i dalje ostaje centralna tačka gotovo svih ideoloških programa u Srbiji“, smatra Boarov.
Zagledani u rejtinge
Sociolog Aleksej Kišjuhas takođe se slaže da se kroz današnju kosovsku politiku Srbije jasno vidi da postmiloševićevske vlasti nisu imale snage da presjeku „gordijev čvor“ koji im je u nasljeđe ostavio taj režim. „Ta vrsta diskontinuiteta se nije dogodila i onda nije neobično što imamo iste priče, iste teme, iste balvane, istu estetiku i sve što ide zajedno sa tim. Političke elite nemaju hrabrosti da to urade, zagledani u rejtinge i u slične stvari, doživljavajući politiku kao prodaju samih sebe“, navodi Kišjuhas.
Dimitrije Boarov smatra da je Srbija mogla nakon 2000. godine da vodi drugačiju politiku prema Kosovu. „Nije se blagovremeno krenulo u jedan drugi politički projekat koji bi podrazumijevao da se na jedan ozbiljan način institucionalizuje zaštita Srba na Kosovu. A to je moguće samo nekom vrstom autonomije ili personalne, ili teritorijalne, ili i jedne i druge“, ocjenjuje Boarov.
On dodaje da Srbija sada s nestrpljenjem očekuje petak 9. decembar i konačnu odluku da li će Srbija postati kandidat za Evropsku uniju ili će se, po ko zna koji put u novijoj istoriji, vratiti nekoliko koraka u ružnu prošlost.
Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad
Odgovorna urednica: Jasmina Rose, Bon