1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Srbija: Ravnodušnost prema genocidu

O genocidu u Srebrenici u srpskoj javnosti govori se samo uoči obilježavanja godišnjice 11. jula. Tokom godine bilježi se samo poneko podsjećanje NVO sektora ili poziv pojedinih malih političkih partija na osudu zločina.

Žena u Potočarima neposredno pred ukop 3.200 tijela žrtava jula 2008.

Kako se smjenjuju godišnjice tako se u srpskoj javnosti prorjeđuju komentari i vijesti o genocidu Srebrenici.

Protiv ravnodušnosti koja postoji u srpskoj javnosti već godinama se najupornije bori samo jedan dio nevladinog sektora. Oni i tokom godine organizuju tribine i susrete sa ženama Srebrenice pokušavajući da podsjete na pravdu za žrtve. Već godinama tako postoji i tradicija organizovanog putovanja u Srebrenicu 11. jula, gdje se „Ženama u crnom“ pridružuju aktivisti i drugih nevladinih organizacija. Koordinator Žena u crnom Staša Zajović uoči odlaska u Srebrenicu za Dojče Vele kaže da je za sve koji iz Beograda tamo putuju to prije svega važno iz moralnih razloga.

Žene Srebrenice iza spomen ploče na kojoj Srebrenica juli 1995.

„Želimo da odamo poštu i ukažemo poštovanje žrtvama genocida, i uopšte žrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ali, paradigma rata u Bosni i Hercegovini je Srebrenica, i stoga želimo da pokažemo da znamo šta se desilo, da priznajemo to, i da tražimo odgovornost vlasti Srbije.“

Šta ste radili 90-ih?

Većina aktivista nevladinog sektora koji učestvuju u obilježavanju još jedne godišnjice na ulicama Beograda, ili putuju u Srebrenicu, imaju dugačak mirotvorački staž. Njihov angažman traje još od početka devesetih, i stoga se postavlja pitanje da li postoje i mladi aktivisti koji imaju svijest o onome što se dogodilo prije 14 godina. Maja Stojanović, iz Inicijative mladih za ljudska prava, ističe da je važno biti u Srebrenici i ove godine, i svake godine dok se to bude na neki način obilježavalo.

„Nama je veoma bitno da se u Srbiji jasno i glasno kaže da to jeste bio genocid, i da su srpske snage ubijale u Srebrenici. Na ovaj način je to samo jedan mali korak, koji treba da pokaže da postoje ljudi u Srbiji koji to traže, da Srbija nije homogena masa koja stoji iza tog zločina, i da se nadamo da će mlade generacije sa kojima mi radimo i srećemo se svaki dan, zapitati svoje roditelje šta su radili tokom devedesetih godina u Srbiji.“

Senka Knežević, pripadnica Žena u crnom, kaže da joj svaki odlazak na odavanje pošte žrtvama u Bosni i Hercegovini sve teže pada.

„Svaki put kada idem na ta mjesta zločina, recimo u maju smo bili u Višegradu, ja to odbolujem i mnogo mi je teško. A onda ako ne odem, osjećam neku grižu savjesti i pitam se zašto nisam bila tamo.“

Gedenkmarsch für die Opfer des Massakers von Srebrenica Bosnien

Preživjeli Srebreničani u Maršu mira 2007.

“Srbija i region taoci Tadićeve politike”

I ove godine je više nevladinih organizacija pozvalo srpske vlasti da donesu rezoluciju kojom bi se osudio zločin u Srebrenici. 100 nevladinih organizacija pozvalo je predsjednika Srbije Borisa Tadića da podrži zahtjev da 11. jul bude proglašen Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Staša Zajović za Dojče Vele kaže da oni pozivaju predsjednika Srbije da obavlja svoju funkciju.

„Njegova funkcija je takođe, ukoliko želi išta od evropskih integracija, da razvija dobrosusjedske odnose. On ovim i stalnim savezništvom sa Miloradom Dodikom i njegovom ratnohuškačkom politikom pokazuje da ne samo da nije napravljen diskontinuitet, nego se nastavlja politika rata, rata drugačijim sredstvima. Ona drži ovaj region i Srbiju taocem takve politike, a drži i Bosnu i Hercegovinu.“

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednik: Svetozar Savić

Preporuka redakcije