Srbija: Kako zaštititi autorska prava

Sokoj, organizacija muzičkih autora Srbije, predmet je tako mnogobrojnih kritika, koje se uglavnom svode na zahtjeve da se preispita postojeći tarifni sistem. Unija poslodavaca Srbije je zbog toga tokom prošle godine prijetila da će vlasnici ugostiteljskih objekata prestati da plaćaju naknade za korišćenje muzike. Radio televizija Srbije (RTS) ta prava jednostavno ne plaća Sokoj-u već tri godine, i zbog toga se vodi i sudski spor. U čitav slučaj se uključila i međunarodna organizacija za zaštitu prava autora i kompozitora CISAC. Predsjednik te organizacije Robin Gib (Robin Gibb), član poznate grupe Bi Džiz (Bee Gees), obratio se pismom i srpskom premijeru Mirku Cvetkoviću, u kome mu skreće pažnju da RTS ne poštuje autorska prava, i da će to škoditi Srbiji na putu približavanja Evropskoj uniji.

Izbjegavanje plaćanja

U Sokoj-u objašnjavaju da se autorska naknada svuda u svijetu, pa i u Srbiji, plaća procentom od prihoda emitera, dakle radio i TV stanica. Druga vrsta naknade se plaća paušalno, na osnovu kapaciteta, i te principe je Srbija potvrdila i svojim zakonskim aktima. Od prije dva mjeseca, kada je zakon promenjen, forsira se princip pregovaranja između korisnika i vlasnika autorskih prava. Sokoj na taj način ne može jednostrano da postavi procenat od prihoda, već se do toga dolazi pregovorima, kaže za Dojče Vele Aleksandar Kovačević, direktor Sokoj-a. Problemi nastaju jer ni takva rješenja ne zadovoljavaju pojedine korisnike, kaže Kovačević:

„Suština osporavanja je u potpuno proizvoljnom određivanju korisnika iz okvira Unije poslodavaca, ili RTS-a, ili SOS kanala, ili sporadično ćete naći neke druge korisnike, koji ipak u suštini smatraju da ne treba da plate ništa. Da su oni, prosto, ugroženi sa svojim poslovanjem, da je ekonomska kriza, i da zbog te ekonomske krize ako je ikako moguće da im se nekako otpiše i porez i sve ostalo, ja lično tako doživljavam te zahteve, i stoga neću da platim“.

„Sokoj je izmanipulisan“

Nepoštovanje autorskih prava u Srbiji je kulminaciju doživjelo tokom devedestih godina, i te posljedice se osjećaju i danas, kaže za Dojče Vele Rodoljub Stojanović, direktor Ricom publishinga-Universal. On međutim kaže da je srpsko zakonodavstvo u ovoj oblasti nedorečeno. Sve primjedbe koje se sada upućuju na adresu Sokoj-a trebalo bi uputiti Zavodu za intelektualnu svojinu, koji bi trebalo da bude kontrolor čitave oblasti regulisanja autorskih prava, uključujući i tarifiranje, ocjenjuje Stojanović:

„Mislim da je Sokoj tu samo izmanipulisan, i stavljen u prvi plan, i maltene je razapet između korisnika i javnosti da li su u pravu ili nisu. Samim tim, kada imate tako veliki korpus kao što su korisnici, a danas su svi korisnici muzike, javnog emitovanja i izvođenja, jednostavno imate veliki otpor da li, i kako, i kome treba platiti autorska prava“.

Problem sa EU

Aleksandar Kovačević skreće pažnju na činjenicu da će se Srbija zbog nepoštovanja zakona od strane RTS-a suočiti sa problemima i na međunarodnom planu:

„Mi smo ovog proljeća vrlo izvesno tema i na Evropskoj komisiji. Ja se stoga nadam da će se u vrlo skorije vrijeme situacija sa RTS-om riješiti, jer mislim da ni malo ne bi bilo prijatno državi Srbiji da nešto tako neobjašnjivo dođe u situaciju da objašnjava. Zašto je jedina zemlja na svijetu, što stoji i u pismu Robina Giba, i jedini slučaj u istoriji, da javni servis, organizator Eurosonga, nema regulisana muzička prava“.

Za primjedbe Udruženja poslodavaca Srbije smo saznali iz medija, ističe direktor Sokoj-a. On kaže da su mjesečne obaveze prema Sokoj-u jednog manjeg kafea, ili recimo frizerskog salona, 500 dinara mjesečno, i da je na javnosti da proceni da li je to mnogo ili malo. Rodoljub Stojanović ima i konkretan savjet za male privrednika koji misle da previše plaćaju ovu vrstu dažbina. Oni bi sa svojim završnim računom trebalo da se obrate Sokoj-u, jer se u praksi pokazalo da se tarife automatski koriguju prema podacima o poslovanju.

Autor: Ivica Petrović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić