"Srbija i Kosovo samo kao dvije države u EU"

Dojče vele: Iz današnje perspektive , da li mislite da je proglašenje nezavisnosti bilo najbolje rješenje?

Tomušat: To je bila odluka Kosovara i nije na meni da je komentarišem. Ipak mislim da ta odluka sigurno može da se razume, jer su Kosovari dugo živeli pod neobičnim okolnostima. Prvo zbog represije jugoslovenskih snaga, a potom je na Kosovu godinama bila međunarodna administracija, koja ipak nije bila idealna.

Kosovo je do sada priznalo samo 65 zemalja, što je mnoge iznenadilo . Da li je to i za Vas iznenađenje?

Neke države su suzdržane zato što strahuju od secesionističkih pokreta u njihovim zemljama. Mislim da je taj strah neosnovan. Na primjer, problem Baskijaca u Španiji je potpuno drugačiji. Baskijci imaju široku autonomiju i uživaju sva prava koja im pripadaju. Oni nikada ne mogu da traže pravo na samoopredjeljenje ili secesiju. Kod Kosovara je situacija bila drugačija: oni su kao manjina zaista bili diskriminisani. To je i osnova za proglašenje nezavisnosti koje će vjerovatno biti potvrđeno i od strane Međunarodnog suda pravde u Hagu.

U tom sudu je krajem prošle godine iznijeto mnogo argumenata za i protiv nezavisnosti Kosova. Da li je prema Vašem mišljenju proglašenje nezavisnosti bilo u suprotnosti za međunarodnim pravom?

Ne, mislim da je to bilo u skladu sa međunarodnim pravom. Znam da je to vrlo teško pitanje i da su mišljenja pravnika podijeljena. Međutim, zbog onoga što su Kosovari doživljavali u periodu dužem od jedne decenije, proglašenje nezavisnosti je bilo neizbježno.

Šta se zapravo može očekivati od Međunarodnog suda pravde u Hagu?

Ja ne poznajem unutrašnji odnos snaga u Sudu, ali ne mogu da zamislim da će on dati negativan odgovor. Na kraju krajeva, točak istorije se ne može vratiti nazad i zato moramo gledati ka budućnosti. Jednog dana imaćemo prijateljske odnose između Srbije i Kosova. Kada pomislimo na Zapadnu Evropu, u kojoj danas gotovo da nema granica, onda bi trebalo da se nadamo da će se poboljšati i odnosi Kosova sa Srbijom i Crnom Gorom i da će među njima vladati harmonija. U odnosima između Kosova i Albanije svakako nema velikih problema.

Na sljedećoj stranici pročitajte koliko su realna očekivanja Srbije?

Rekli ste da točak istorije ne može da se vrati nazad, ali je srpska strana uvjerena da će mišljenje Suda u Hagu biti u skladu sa njenim stavovima i da će mnoge zapadne zemlje preispitati odluku o priznanju Kosova. Da li su ta očekivanja realna?

Ne, to ne mogu da zamislim. Ne mogu da zamislim ni to da će Međunarodni sud pravde dati negativno mišljenje. Tamo sigurno ima dovoljno političke zrelosti, ali sam ja ubijeđen da ima dovoljno i pravnih argumenata koji podupiru stav zapadnih zemalja da podrže nezavisnost Kosova, pošto Kosovari imaju pavo na samoopredjeljenje i otcjepljenje.

Predstavnici kosovskih institucija očekuju da će nakon savjetodavnog mišljenja Suda uslijediti talas novih priznanja nezavisnosti, dok je Beograd potpuno drugačijeg mišljenja...

Savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde nije obavezujuće, ali ima veliki autoritet, pošto je on najviša međunarodna pravna instanca. Ako sud bude dao pozitivno mišljenje, mislim da će uslijediti niz novih priznanja i da će se Kosovo definitivno stabilizovati kao država. Moguće je da će se i Rusija priključiti tom pokretu, pošto je i u njenom interesu da mišljenje Suda po pitanju Kosova ne bude negativno. Stavovi Rusije kada je riječ o Abhaziji i Južnoj Osetiji nisu u skladu sa njenim stavom po pitanju Kosova.

Cilj Beograda i Prištine jeste prijem u Evropsku uniju. Da li mislite da Kosovo i Srbija imaju evropsku perspektivu i da li li je moguće da Srbija bude primljena u EU, a da ne prizna Kosovo?

Ne, bez priznanja Kosova nije moguć prijem Srbije u EU. Dvije zemlje mogu postati članice samo zajedno, ali će i prijem Kosova biti izuzetno veliki problem za EU, pošto je Kosovo ekonomski izuzetno slabo. Mislim da je krajnje problematično da Kosovo postane punopravni član i da može isto kao i sve ostale zemlje da utiče na donošenje odluka. Tu moramo voditi izuzetno dobru i dalekovidu politiku, kako bismo našli najbolje rešenje.

Autor: Bahri Cani

Odg. urednik: Svetozar Savić