Srbi u Crnoj Gori „dobijaju kuću“

Odnosi Srbije i Crne Gore najbolji su u posljednjih 20 godina, smatraju zvaničnici dviju država, a to nije poremetilo ni crnogorosko članstvo u NATO. Premijer Crne Gore Duško Marković u februaru je za svoju prvu bilateralnu zvaničnu posjetu odabrao upravo Beograd. „Osjećam se kao kod kuće. Nije čudno što sam za svoju prvu bilateralnu posjetu izabrao Srbiju", izjavio je tom prilikom Marković.

Crna Gora je u međuvremenu postala članica NATO. Iako se možda očekivala žestoka reakcija zvaničnog Beograda, sve je ostalo na nivou poruke koju je Aleksandar Vučić poslao prilikom februarskog susreta sa Markovićem. "Svako ima pravo da donosi svoje odluke. A mi njihove odluke ne doživljavamo kao bilo kakve prijetnje Republici Srbiji", rekao je tada premijer, a sada predsjednik Vučić.

U razgovoru sa kolumnistom podgoričkih „Vijesti" Slavoljubom Šćekićem, koji prati zbivanja u Srbiji, pokušali smo da provjerimo da li poruke zvaničnika danas imaju utemeljenje u stvarnom životu.

„S obzirom na sličan karakter i jedne i druge vlasti i odnosa prema institucijama, izvjesno je da je prije svega riječ o dobrim privatnim relacijama Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića. NATO sigurno nije tema koja bi narušila odnose između dvojice šefova režima, pa se to nije moglo odraziti ni na odnose dviju država. Zato je izostalo bilo kakvo oštrije reagovanje prema Podgorici, čak ni u kontekstu da su protiv tog saveza uglavnom srpske stranke u Crnoj Gori", navodi Šćekić.

Na niskim granama

Među tim strankama je i Nova srpska demokratija, na čiju inicijativu će „Srpska kuća“ u Podgorici uskoro biti otvorena. Izvršni direktor „Srpske kuće" je njen nekadašnji poslanik Emilo Labudović, koji za razliku od državnih zvaničnika smatra da su odnosi Srbije i Crne Gore na najnižim granama u posljednjih deset godina.

„Prijem Crne Gore u NATO samo je dodatno pogoršao ionako lošu situaciju, jer se Crna Gora kao članica Alijanse već našla na spisku potencijalnih političkih protivnika Srbije, koja uporno štiti svoju poziciju neutralnosti i bliskih veza sa svima, pa i sa tradicionalnim prijateljem – Rusijom. Sve se to pokušava prikriti i marginalizovati, ali građani Crne Gore su oni koji efekte tog zahlađenja, uz svu strpljivost Srbije, već osjećaju na svojoj koži", rekao je Labudović za DW.

Lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić, u februaru je posjetio Vučića i tražio podršku za gradnju „Srpske kuće“. Vlada Srbije izdvojila je 3,4 miliona evra kako bi pomogla „razvijanje kulturnog i istorijskog nasljeđa srpskog naroda u Crnoj Gori”.

„Uloga 'Srpske kuće' je da pruži krov naučnim i kulturnim institucijama srpskog naroda u Crnoj Gori koje su, zahvaljujući krajnje ignorantskom odnosu ovdašnjih vlasti, bile gurnute na marginu. Dio njenog prostora biće stavljen u funkciju Srpskog kulturnog informativnog centra, koji će kulturnim i naučnim institucijama, udruženjima i istaknutim pojedincima srpske profilacije, pružiti prostor i tehničke uslove za rad", objašnjava Labudović.

Simptomatično je, međutim, da je Vučić u ime Srbije podržao ideju političara, kojem se u Crnoj Gori sudi za, ni manje ni više – državni udar. Andriji Mandiću i dijelu njegovih partijskih kolega u Podgorici se sudi za krivična djela: stvaranje kriminalne organizacije, terorizam u pokušaju i pripremanje aktivnosti protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore. Situaciju dodatno komplikuje stav crnogorskih zvaničnika da je u sve upletena i Rusija, vjekovni prijatelj obje države.

„Odluka o ovoj instituciji je, inače, došla kao utješni potez nakon odbijanja Vučića da na zahtjev predstavnika Demokratskog fronta oštro reaguje na hapšenja i optužnice lidera ovog pokreta u aferi državni udar, a ne kao dio ranije osmišljene državne politike prema dijaspori", smatra novinar Šćekić.

Najznačajniji trgovinski partner

Dešavanja na političkoj sceni izgleda ne utiču na ekonomske odnose dviju država. U Srpsko-crnogorskom poslovnom klubu kažu da se privredna saradnja odvija bez suštinskih problema. Napominju da Srbija godinama zauzima prvo mjesto u ukupno ostvarenom izvozu i uvozu Crne Gore. Prošle godine iz Srbije je uvezeno robe u vrijednosti 457 miliona evra, dok je u tu zemlju izvezeno 82 miliona, pokazuju podaci Zavoda za statistiku.

„Crna Gora vodi svoju politiku, a Srbija svoju. I političari kažu da su odnosi u usponu, privredni subjekti rade svoj posao, roba se plasira i u jednoj i u drugoj državi, tako da tu nema problema. Politika ne opterećuje privredne odnose dvije države", navodi predsjednik Upravnog Odbora kluba Radivoje Rašović za DW i dodaje da se situacija nije promijenila ni nakon što je Crna Gora postala 29. članica NATO.

Šćekić, koji sada živi u Srbiji, ističe da kada se sagleda stvaran život, ima značajnog prostora za unapređenje odnosa. On navodi da popravljanje odnosa između Srbije i Crne Gore nisu adekvatno pratili i međudržavni ugovori koji bi građanima s obje strane granice pojednostavili praktične potrebe, poput školovanja, liječenja, zasnivanja radnog odnosa i slično.

„Samo osobama iz Crne Gore, koje se deklarišu kao Srbi, u Srbiji su omogućene povlastice prilikom školovanja. Građani Srbije i Crne Gore za rad u drugoj državi imaju status stranca, uvozno izvozne procedure su spore i stvaraju gužve na granicama, a dvije države trguju preko korespodentskih banaka sa Zapada", navodi Šćekić neke od konkretnih problema.