Sportska karijera na dvije stolice

22-godišnja Lisette Thoene takmiči se u skoku u dalj i bobu. "Veliki je izazov napraviti takav skok i sa ljetnjeg preći na zimski sport. Dakle, ja pravim skokove u dalj i moram pri tome ostvariti maksimalnu brzinu. Kada vozim bob imam osjećaj da ću da eksplodiram, moram u jednom momentu da dam sve od sebe i tu je razlika", pojašnjava Lisette Thoene. Sve je počelo 2009. godine na jednom treningu u Winterbergu, Sjeverna Rajna Vestfalija. Oslovio ju je jedan bob-trener. Ideja da sa skokova u dalj pređe i na bob, joj se dopala. Važan razlog za odluku da trenira dvije vrste sporta bile su i šanse na uspjeh, jer kao skakačica sa dometom od 6,11 metara nije mogla da osvoji ni njemačko prvenstvo. Lisette od prije izvjesnog vremena nastupa na evropskim takmičenjima u bobu. Na vidiku je i svjetski kup. Atletičarke sa dobrom porcijom hrabrosti u sportskoj dicsiplini kao što je bob su na visokoj cijeni.

Najbolji primjer je trener njemačke bob reprezentacije Christoph Langen, koji se ranije takmičio u desetoboju a onda je postao olimpijski pobjednik u bobu. Najprije je bio član posade a onda postao pilot. Dakle nije imao samo tri člana posade iza sebe već je i sam mogao da odlično hvata zalet i gura, što je za bob itekako važno. Jer to znači još bolju startnu poziciju odnosno startno vrijeme.

Puno vremena i energije

Trajni problem onih, koji se bave dvjema vrstama profesionalnog sporta, je što im to oduzima izuzetno puno vremena i energije. Voziti bob znači puno putovati. A to znači da ne mogu redovno upražnjavati treninge u atletici, dakle drugu vrstu sporta kojom se bave. Bob, osim toga, zahtijeva mnogo snage i masu mišića. A ono što je najgore je što se povećavaju opasnosti od povreda ako se intenzivno bavite sa dvije vrste sporta. Jenna Mohr iz Willingena to dobro zna. "Prvo sam igrala fudbal u Bindesligi. A onda su mi moji treneri jednoga dana rekli da se moram odlučiti, ili da treniram skijaške skokove ili fudbal. Bila je to teška odluka ali skijaški skokovi su nešto što čovjeka fascinira."

Jenna Mohr napustila je fudbal. Na Svjetskom prvenstvenu u skijaškim skokovima 2009. godine osvojila je 15-to mjesto. Za razliku od nje, Daniela Iraschko i dalje konsekventno sjedi na dvije stolice. Austrijanka je ljeti golman fudbalske ekipe Wacker iz Inzbruka. Zimi za nju postoje samo skijaški skokovi. 2011. godine osvojila je čak u ovom zimskom, prilično opasnom sportu, titulu prvakinje svijeta. "Fudbal je za mene perfektan balans. Moj trener je to prihvatio i rekao mi da tako nastavim, ako me to čini sretnom", kaže Daniela Iraschko.

No, ipak se čini da se dvije sportske karijere mogu najbolje pomiriti ako se radi o kondicionim vrstama sporta. Tako je Amerikanka Beth Heiden 1979. postala svjetska prvakinja u brzom klizanju a godinu dana kasnije u utrkama biciklom. Imala je tek 21 godinu. I Andrea Eskau kombinuje, kao i Beth Heiden, biciklo i zimski sport. Ona se takmičila na Paraolimpijskim igrama. Ostala je paralizovana nakon jedne nesreće upravo sa biciklom. Po zanimanju je diplomirani psiholog i sa navršenih 40 godina još uvijek žedna pobjeda. 2008. u Pekingu osvojila je zlato u vožnji bicikla rukom. Ostvarila je svoj san i učestvovala na Paraolimpijskim igrama u Vankuveru. U langlaufu i bijatlonu osvojila je bronzanu medalju. Raduje se Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. i u Sočiju 2014.

Autori: Gerd Michalek/Jasmina Rose
Odg. urednik: Mehmed Smajić