Sporazum o kontroli trgovine oružjem

Oružje ne bi trebalo da se šalje u krizne i konfliktne regione. Izvoz oružja se ne bio smio dopustiti ako bi se time mogla povrijediti ljudska prava ili ugroziti borba protiv siromaštva. Ta takozvana „Zlatna pravila“, o kojima će u New Yorku razgovarati predstavnici 193 zemlje članice UN-a, trebala bi da budu osnova sporazuma o kontroli trgovine oružjem. No, i najbolja pravila su funkcionalna samo u slučaju ako se provode. Na to ukazuje i Katharina Spiess iz njemačkog ogranka organizacije Amnesty International: „Pridržavanje ‚Zlatnih pravila' moraju nadgledati pojedine zemlje. To su, kako zemlje izvoznice tako i one koje uvoze oružje, kao i zemlje koje su u to involvirane transferom oružja.“

Amnesty International zahtijeva da u sporazumu bude naznačeno i uvođenje sankcija protiv onih zemalja koje se ne pridržavaju dogovorenih pravila. Katharina Spiess o tome kaže: „To znači da se on mora provoditi na nivou nacionalnih država i zemlje se moraju pridržavati krivičnog gonjenja onih koji krše zabranu trgovine oružjem.“

Niz spornih pitanja

Njemačka je, nakon Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, treći najveći izvoznik oružja u svijetu i to sa udjelom od 11 odsto, pri čemu se tri četvrtine oružja izvozi u partnerske zemlje NATO-a. Do kraja jula u New Yorku će se na dnevnom redu naći niz spornih pitanja, kaže Simone Wisotzki iz hesenške Fondacije za istraživanje mira i konflikata: „Sporno je da li se u sporazum treba uvrstiti lako oružje i municija, pa čak i cijeli arsenal oružja koji spada u takozvanu 'tehnologiju za dualnu upotrebu'.“

Pregovore o postizanju sporazuma otežava pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a koje insistiraju na tome da je trgovina oružjem suvereno pravo svake zemlje. Kina se posebno protivi tome da se u pregovore uvrsti komponenta o ljudskim pravima. Do sporazuma može doći samo na principu konsenzusa. Predviđeno je da pregovori traju četiri nedjelje.

Autori: Mirjam Gehrke / Senad Tanović

Odgovorna urednica: Marina Martinović