1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sporazum iz Dablina je mrtav

Sve više izbjeglica i tražilaca azila sliva se u pravcu EU. Teret nije ravnomjerno raspoređen među državama, ali ko je spreman da to promijeni? Većina država nema interesa za tako nešto, smatra Bernd Riegert.

Prije 25 godina države Evropske unije su usvojile takozvani Dablinski sporazum o prihvatu tražilaca azila. Namjera je bila da države EU ne prebacuju jedna drugoj na leđa problem sa azilantima. Trebalo je razjasniti ko je taj ko treba da se pobrine za one koji stižu u države EU kako bi zatražili azil.

Prve odredbe dogovora nisu bile ni stupile na snagu, a već se vodila žestoka diskusija o tome da li je predviđena raspodjela azilanata po državama pravedna i ostvariva. U međuvremenu već važe pravila koja se nazivaju Dablin III. U suštini, pravilo predviđa da je za registraciju azilanata i donošenje odluka o njihovim zahtjevima u nadležnosti države EU na čiju su teritoriju prvo kročili.

Tokom godina su se promijenile rute kojima se izbjeglice prebacuju ka EU. Trenutno je glavni teret zbrinjavanja izbjeglica na leđima Italije i Grčke. Mijenjale su se i države porijekla izbjeglica, u zavisnosti od konflikata i kriza. Od početka rata u Siriji drastično je porastao broj azilanata iz te zemlje.

Kriza koju sada doživljavamo se, dakle, mogla naslutiti. Nije iznenađenje porast broja azilanata. Još u oktobru 2014. su se kod ministara unutrašnjih poslova EU zbog prognoza o broju izbjeglica upalili znaci za uzbunu. Međutim, malo je evropskih država, koje su se pripremile za ono što ih čeka. Azilantska politika se očito vodi akcionaški, reagujući na trenutno stanje, a ne na osnovu prognoza. Možda u nadi da će izbjeglice na kraju ipak zakucati na vrata komšija.

Pravila "Dablina" očito su van snage

Bernd Riegert

Bernd Riegert

Ta nada je varljiva, jer se ka Evropi ove godine slivaju rijeke izbjeglica sa raznih strana: iz Sirije i Iraka, političke izbjeglice iz Eritreje i Nigerije, takozvane "privredne" izbjeglice iz drugih afričkih država i sa zapadnog Balkana. Po pravilima Dablin-III za prihvat i registraciju većine ovih izbjeglica su uglavnom zadužene Grčka, Italija, Bugarska i Mađarska.

Međutim, pravila usvojena u Dablinu očito više ne važe, što je nedavno javno priznala i kancelarka Angela Merkel u jednom intervjuu za ZDF. Neke države, zbog ogromnog broja izbjeglica, jednostavno nisu u stanju da im obezbijede pristojan smještaj. Neke države to i ne žele.

Stanje na grčkom ostrvu Kos je dramatično i žalosno, ali vlada u Atini već godinama nije u stanju, niti želi da uspostavi funkcionalan sistem za prihvat izbjeglica, iako im se iz Brisela za to nudi novac. Isto to, mada u nešto blažoj formi, važi za Italiju. Ona registruje mnogo manje azilanata, nego što u stvarnosti pristigne u tu zemlju. Mnoge izbjeglice nastavljaju put u pravcu sjevera Evrope.

Države sa juga EU stalno ukazuju na to da je nepravedno što one nose većinu tereta. Neki argumenti govore tome u prilog, ali bi bilo dobro kada bi svi lideri EU priznali: dogovor iz Dablina je mrtav.

I šta sad?

Većina ne podržava kvote

Države EU već godinama razmatraju novi sistem prihvata. Evropska komisija je pokrenula inicijativu za uvođenje kvota, prvo na dobrovoljnoj bazi. Ministri unutrašnjih poslova EU nisu postigli dogovor o tome. Trenutno, većinu zahtjeva za azil prihvata samo pet država. One bi u slučaju uvođenja kvota bile na dobitku, a ostalih 23 bi morale početi da prihvataju veći broj izbjeglica. Prvenstveno Velika Britanija i Španija, te brojne istočnoevropske države stoga odbacuju ovaj prijedlog.

Stoga je dobro što je njemačka kancelarka problem izbjeglica proglasila narednim velikim zajedničkim projektom kojim mora da se pozabavi EU i tako pokaže da je u stanju da djeluje jedinstveno. Riječi bi sada morala da slijede i djela.

Već dva desetljeća Evropa raspravlja o jedinstvenom azilantskom sistemu i pravednoj raspodjeli azilanata. Njemačka ima veliki interes da se sadašnji sistem poboljša, jer ova zemlja trenutno prihvata više izbjeglica nego što bi morala kada bi bio uveden imaginarni sistem kvota. Po tom sistemu bi u ovoj zemlji završavalo oko 16 odsto od ukupnog broja azilanata, sada je to 30 odsto.

Međutim, ako se pogleda prosjek iz proteklih sedam godina, onda se slika ponovo mijenja. Njemačka je u tom periodu otprilike ispunila svoju kvotu, Italija je preuzela premalo, a Grčka previše izbjeglica.

Mnogo praznih riječi

Zbog različitih interesa 28 zemalja članica, čini se da je nemoguće uvođenje kvota u dogledno vrijeme. Pozivi šefa Evrope komisije Jean-Claudea Junckera da države EU moraju da pokažu više solidarnosti, ostaju bez odjeka. Još dugo će potrajati dok se ne promijene stavovi po pitanju migracija, useljavanja i azila.

Fraza o "potrebi saradnje sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze" se može zaboraviti. Izbjegličke sudbine ne zanimaju vlastodršce u Siriji, Libiji, Eritreji i drugim zemljama.

EU bi mogla uticati jedino na neke afričke države ili na demokratski uređene države Balkana. U tu svrhu su planirane i konferencije sa afričkim državama u novembru, a sa državama zapadnog Balkana već tokom naredne sedmice. Na tim konferencijama se stvari konačno moraju izložiti na sto te donijeti konkretni zaključci. Ali i zahtjev da se učini tako nešto je već dugo prisutan. On postoji već 25 godina, skoro koliko i prvi sporazum iz Dablina.

Preporuka redakcije