SPD i borba protiv vjetrenjača

Zaista se mora biti tvrd kao kamen pa da se, nakon meteorskog uspona, preživi tako brzi pad kao onaj koji se dogodio Martinu Šulcu i njegovim socijaldemokratama. Još uvijek su svježa sjećanja na početak ove godine kada se o Šulcu govorilo kao o „Bogu ocu SPD-a" ili o tome kako „Šulcov voz nezadrživo grabi ka kancelarskom kabinetu". Drugovi socijaldemokrate djelovali su opijeni srećom kada su sredinom marta jednoglasno izabrali Šulca za svog novog predsjednika i kandidata za kancelara Njemačke. U to vrijeme, podrška SPD-u je, prema anketama, skočila za više od deset procenata i oni su glatko ostavili iza sebe demohrišćane (CDU/CSU). Niko u tom momentu nije sumnjao da će se sljedeći kancelar zvati – Martin Šulc.

Ali, isto onoliko brzo kao što se pojavio, tako je taj hajp brzo i splasnuo. San o sigurnoj pobjedio pretvorio se u svoju suprotnost. Tri mjeseca uoči izbora za Bundestag, rejting SPD-a je skoro isto onoliko loš kao što je to bio i prije Šulcove nominacije u januaru ove godine. Ne pretjeruje bivši kancelar Gerhard Šreder kada kaže da su neki u SPD-u objesili nos. Raspoloženje na kongresu socijaldemokrata ovog vikenda u Dortmundu  bilo je sasvim drugačije od onog u martu u Berlinu.

Sve je to samo fasada

Jeste, bilo je mnogo aplauza i mnogo podrške za Martina Šulca i Gerharda Šredera, ali duh promjena u vazduhu se nije osjećao. Više je to bio duh otrježnjenja. Crni hljeb umjesto kolača. Naravno, daće oni sve od sebe da u predizbornoj kampanji birače ubijede u socijaldemokratske ideje. I čini se kao da u svom izbornom programu gotovo ništa nisu previdjeli. Mnogo je toga što bi SPD Socijaldemokratska partija Njemačke, nakon izbora, promijenila nakon izbora.

Samo, da li to birače uopšte interesuje? Angela Merkel već godinama vodi izborne kampanje po istom obrascu: sadržaja gotovo i da nema, a i kad ih ima – mnogo toga ostaje nejasno. SPD sa svojim programskim idejama tome uspijeva da parira, ali u konačnici ne uspijeva da se izbori sa demohrišćanima. To je borba protiv vjetrenjača. Kada Martin Šulc govori o tome, onda to deluje kao da ljutito udara nogom o pod – kao dijete koje osjeća nepravdu, a ne može da uradi ništa.

Večna kancelarka

Zašto bi sada bilo drugačije? Nikada Angela Merkel nije djelovala toliko nedodirljivo kao sada. U međunarodnim vodama vremena su burna i nesigurna – i niko ne želi da mijenja kormilara (ili bolje rečeno kormilarku). Uostalom, Angelu Merkel i globalno vide kao „posljednju liderku slobodnog svijeta". I jeste da na lokalnom, njemačkom nivou, ima mnogo latentnih problema, ali oni baš i nisu toliko urgentni. Većini Njemaca je dobro, razloga da se mijenja rukovodstvo – nema.

Samopouzdanje i nova hrabrost – time je trebalo da odiše partijski kongres u Dortmundu. Da bude motivacija za preostale dane do izbora. Međutim, budućnost je za SPD sve samo ne svijetla. Čovjek se ne može oteti utisku da mnogi u toj stranci zvižduću, samo da bi se ohrabrili dok prolaze kroz mračnu šumu.