1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Spanija povlaci trupe iz Iraka

Heinrich Bergsresser20. april 2004

Neocekivano brza odluka novog spanskog premijera Jose Rodrigues Zapatera, da povuce 1300 vojnika iz Iraka , hrabra je i dalekovida. Samo nekoliko sati nakon sto je polozio zakletvu kao sef nove vlade u Madridu, Zapatero je dao nalog ministru odbrane Jose Bono-u da zapocne sa neophodnim mjerama za povratak trupa u zemlju.SAD su to vec otvoreno kritizirale.Ipak, spansko povlacenje iz Iraka ne bi trebalo biti znak popustanja pred teroristima , smatra komentator DW Heinrich Bergstresser

https://p.dw.com/p/AQcx
Spanski vojnici u Iraku
Spanski vojnici u IrakuFoto: AP

Onaj ko je upao u duboki ponor i iz njega se ne moze izvuci vlastitim snagama, trebao bi odmah prestati sa izvlacanjem.Ovu cinjenica svakodnevice u Iraku, morali bi uvaziti glavni akteri rata u Iraku, SAD i Velika Britanija , kako bi se oslobodili" slucaja Irak".

Nova spanska vlada upravo je to shvatila .Ona napusta ponor na vrijeme i uz vlastite snage , ali istovremeno podvlaci crtu na iracku avanturu prethodnog premijera Aznara.

Brza odluka Zapatera , nakon analize sadasnjeg stanja u Iraku kao i Vijecu sigurnosti UN-a,hrabra je i dalekovida.Kao sto podcrtava uvjerljivost na unutarnjem planu, isto tako ostavlja prostor svim opcijama buduceg rjesenja za Irak.Ali, nesto drugo je takodjer vazno: Zapatero je u odnosu na svog prethodnika, vratio Spaniju na koordinate Evrope ,koje je ova zemlja dio kako politicki, ekonomski, kulturno, geografski, tako i u razmilsljanju.

Vojno-strateski, povlacenje trupa u osnovi nema veliki znacaj.Simbolicno, pak, okupacijska koalicija pod vojstvom SAD i Velike Britanije, je osiromasena.Jer , Spanija nije posljednja zamlja koja na vrijeme i uz vlastite snage napusta duboki ponor u Iraku.Honduras je sljedeci,a potom i drugi partneri.

Povlacenje iz sadasnje iracke koalicije je jedna stvar.Ali, s druge strane Nijemci, Francuzi i naravno Spanci, imaju priliku da se ponovo priblize koordinatama ljudskih prava, koja su itekako potkopana u irackoj kompleksnoj stvarnosti, ali naravno ,ne pod svaku cijenu.

Cijena koju su platile SAD i koju ce placati , ne moze se izraziti u dolarima, nego time, sto ce se ubuduce prihvatati medjunarodna saradnja i obaveze.To na koncu ne znaci nista drugo do popustanja u ophodjenju sa drugim vaznim zemljama i regionima na svijetu i odrustajanje od samostalnog istupanja , koje ni u kojem slucaju svijet ne cini sigurnijim ,kao sto su sugerirali Washington i London.Mnogo vise su takvi samostalni postupci ucinili stete i haosa nego koristi.