1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Sova: Nedostižno savršenstvo!

Inženjeri se sve češće zagledaju u prirodu kako bi otkrili nove tehnologije. Sada im je zapela za oko sova: ne toliko zbog njene brzine, nego zbog pitanja kako je uopće moguće da tako velika ptica leti potpuno nečujno.

default

Sova

Znanstvenici uvijek iznova moraju konstatirati kako čovjek još mnogo toga može naučiti od prirode, njezinog biljnog i životinjskog svijeta. U takozvanoj "bionici" je već mnogo toga otkriveno, od "čička" kojim danas i mi vežemo našu sportsku odjeću i obuću pa do "lotosove površine" koja nikad ne može postati prljava.

Miš čuje sovu tek kad osjeti kandže

Ali znanstvenici Visoke tehničke škole u Aachenu imaju vrlo mnogo posla uopće shvatiti jednu pticu kojoj se od davnina pripisuju osobita svojstva: sovu. Ona je zapravo mesožder i golemi je izazov shvatiti, kako sova uopće uspijeva nečujno jedriti kroz zrak prije nego što zgrabi miša? I to nipošto nije jedina tajna te životinje.

"Sove love noću i zato su vizualne informacije veoma ograničene", objašnjava biolog Thomas Bachmann. "Sove su se specijalizirale lokalizirati plijen sluhom, a to može funkcionirati samo ako lete tiho."

Eulen Bionik Dr. Thomas Bachmann mit Schleiereule

Bioničar Dr. Thomas Bachmann i sova

Znanstvenici su se usredotočili na razmjerno raširenu vrstu sove, kukuviju drijemavicu - neki je zovu i pjegasta sova. Odrasla životinja teži otprilike koliko i golub - ali postoji drastična razlika u buci dok leti golub ili ova sova. Naravno, jedan od razloga je temeljna aerodinamika: krila sove su nešto veća i čine zatvoreniji luk: "To ptici omogućava mnogo veći potisak pri manjoj brzini leta", objašnjava Bachmann.

Da bi postigli brzinu kojom sigurno mogu letjeti, golubovi moraju mnogo više zamahivati krilima - i to se jako dobro čuje. Naravno da i sova mora ponekad zamahnuti krilima, ali to pak protječe gotovo bez šuma.

Misterija krila sove

To zna svaki lovac, ali nije lako objasniti, zašto je to tako: kao prvo, meko perje sove stvara mnogo manje trenja. Tajnu otkriva i osobita struktura krila: na mjestu gdje krilo sječe zrak sova ima red posve finih kukastih "pretkrilca". Mekoća krila pravi minijaturne kovitlace nad krilom koje stvara zračni "jastuk" - a on uvelike smanjuje otpor zraka. Na kraju krila dolaze još i malene rese koje dodatno smiruju kovitlac. To znači da zrak ne vibrira dok krilo prolazi kroz njega - a to pak znači da sovu ne možemo čuti.

Fenomen minijaturnih kovitlaca je već poznat kod drugih životinja. Tako funkcionira i gruba koža morskog psa koja stvara mnogo manji otpor vode nego glatka površina. U zraku je slično i to zna svatko tko igra - golf. Jer blage udubine na loptici za golf čine da ona leti mnogo bolje nego kad bi loptica bila savršeno glatka.

U zračnom prijevozu su se inženjeri zapravo već ugledali na ptice. Tamo ih je za sada mnogo više zanimao na primjer orao ili čak roda. Oni, dok lebde i traže plijen iz zraka, savijaju vrške svojih krila prema gore. Time se mijenja aerodinamika čitavoga krila, jer nestaju vrtlozi koji se obično stvaraju na kraju krila i smanjuju njegovu učinkovitost. Zato putnički avioni u posljednjih desetak godina svi imaju "winglets", malene "repiće" na vršcima krila.

Ventilatori koji se ne čuju

Letačke sposobnosti sove znanstvenike u Aachenu ne zanimaju toliko zbog brzine: sova leti razmjerno sporo, petnaestak kilometara na sat. Ono što je mnogo zanimljivije kod tajne tihog krila sove su područja gdje je tišina - i izostanak bilo kakve vibracije zraka, od presudnog značenja: na primjer, kod izrade tihih ventilatora, mnogo učinkovitijih turbina ili vjetroelektrana.

Ali to neće biti lako: pahuljasta mekoća sovinih krila koja bi smanjila otpor zraka se teško može imitirati ljudskom rukom, a da bi ispunjavala svoju zadaću i ujedno bila dovoljno snažna da bi izdržala vjetrove, jer pod takvim vremenskim uslovima sove radije čuče negdje na sigurnom i čekaju da oluja prođe. Ali, gotovo slučajno, jedna druga osobina sove je jako zainteresirala stručnjake za računala - njezina dva uha koja nisu simetrično postavljena na njezinoj glavi.

Krilo sove

Krilo sove

Dva uha i tri dimenzije

Jedno uho je usmjereno više prema gore, a drugo prema dolje i sove su pokazale sposobnost onoga što su nam već na prvim satima geometrije objašnjavali da je nemoguće: sa samo dva uha gotovo savršeno locirati plijen - u tri dimenzije! Povrh toga, izgleda da sove i "obrađuju" zvuk u više razina. Jedno je cjelovita zvučna slika okruženja, a druga razina je točna lokalizacija cilja. "Razlikovanje izvora nije jednostavno, ali sove to mogu prilično dobro. One su u stanju ciljano usmjeravati svoju pažnju", objašnjava Hermann Wagner.

To i čovjeku obično predstavlja problem i Wagner to razlikovanje razina uspoređuje sa žagorom na nekom primanju gdje svi govore sa svima i gdje se morate usredotočiti da iz svih tih glasova izdvojite nekoga tko se obraća upravo vama. Kad je već kod krila toliko teško, onda su inženjeri barem u tome već počeli razvijati "pametan" sustav za video-konferencije. On bi sam trebao otkriti, tko u općem žagoru nešto želi reći u kameru. Zato treba i kamera koja će nadgledati sve - i kamera koja će se usmjeravati na željenog sugovornika. Utoliko bi barem ta osobina ove izuzetne životinje mogla postati svakodnevica i za nas.

Autor: Fabian Schmidt / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić