Soros i Hodorkovski-politicki angazman milijardera i njihove razlicite posljedice u Rusiji i SAD
12. novembar 2003Oglas
Prije 15 godina je bio aktuelan ovaj politicki vic: Rus i Amerikanac se svadjaju oko toga u cijoj su zemlji vece politicke slobode. Amerikanac kaže: "Ja mogu da stanem ispred Bijele kuce i da vicem 'Predsjednik Regan je budala' i ništa mi se nece desiti". A Rus odgovara: "I kod nas je isto. I ja mogu da stanem na Crveni trg i da višem 'Regan je budala' i ništa mi se nece desiti".
Osamdesetih godina su vicevi o Sovjetskomo Savezu i Sjedinjenim Državama bili cesti. No, vremena kao da se nisu mnogo promijenila. To makar važi za Rusiju. Jedan ruski milijarder kritikuje predsjednika Vladimira Putina, daje nekoliko miliona dolara opozicionim strankama, fondacijama i nevladinim organizacijama. Šef Kremlja se zbog toga osjeti toliko ugroženim da odluci da naftnog barona Mihaila Hodorkovskog poput sitnog kriminalca strpa u zatvor, zaplijeni dio njegove imovine ili makar obezbjedi kontrolu nad milijardama.
Citavom svijetu postaje jasno na kakvim staklenim nogama pociva vlast predsjednika Putina. Kako drugacije objasniti njegovu pretjeranu raekaciju? A Hodorkovski je bio prilicno oprezan. Samo je u tajnosti govorio o svojoj namjeri da izgradi politicku altenativu Putinu. Hodorkovski je šefu ruske države mogao da postane prijetnja tek 2008. a nikako na predsjednickim izborima u martu naredne godine.
Drugacije postupa americki milijarder Džordž Soroš koji svoje namjere prakticno saopštava na sva usta. Americki predsjednik Džordž Buš predstavlja opasnost po svijet i zato mora da bude smijenjen, rekao je Soroš jednom vašingtonskom listu i dodao da je poklonio nekoliko miliona dolara za kampanju protiv Buša.
Pri tom je interesantno na koji je nacin reagovala, odnosno kako nije reagovala, Bijela kuca. Televizijske stanice nisu prikazale cak ni da je neki portparol predsjednika slegao ramenima. Predsjednikov stav je jasan: neka Soroš daje novac za šta god hoce!
Novac, tacnije, mnogo novca, igra veliku ulogu u predizbornim kampanjama obiju zemalja. Zli jezici tvrde da je u Americi najvažnije za procjenu realnih šansi nekog predsjednickog kandidata na pobjedu procjena toga koliko miliona je sakupio. Stoga se Buš ne osjeca ugroženim zbog kampanje koju je pokrenuo Soroš. Jedan americki predsjednik, za razliku od svog ruskog kolege, nikada ne bi došao na ideju da svog najžešceg kriticara strpa u zatvor.
Amerika je - uz svu snagu i slabosti te zemlje - istinska demokratija. Rusija, na žalost, to još nije. Kritika vlasti, opravdana ili ne, jeste dio demokratije. Nekolicina nepopravljivih nazadnjaka u Moskvi to još nije razumjela. Ali zato tim više, baš kao u onom vicu, kritikuju Sjedinjene Države.
Osamdesetih godina su vicevi o Sovjetskomo Savezu i Sjedinjenim Državama bili cesti. No, vremena kao da se nisu mnogo promijenila. To makar važi za Rusiju. Jedan ruski milijarder kritikuje predsjednika Vladimira Putina, daje nekoliko miliona dolara opozicionim strankama, fondacijama i nevladinim organizacijama. Šef Kremlja se zbog toga osjeti toliko ugroženim da odluci da naftnog barona Mihaila Hodorkovskog poput sitnog kriminalca strpa u zatvor, zaplijeni dio njegove imovine ili makar obezbjedi kontrolu nad milijardama.
Citavom svijetu postaje jasno na kakvim staklenim nogama pociva vlast predsjednika Putina. Kako drugacije objasniti njegovu pretjeranu raekaciju? A Hodorkovski je bio prilicno oprezan. Samo je u tajnosti govorio o svojoj namjeri da izgradi politicku altenativu Putinu. Hodorkovski je šefu ruske države mogao da postane prijetnja tek 2008. a nikako na predsjednickim izborima u martu naredne godine.
Drugacije postupa americki milijarder Džordž Soroš koji svoje namjere prakticno saopštava na sva usta. Americki predsjednik Džordž Buš predstavlja opasnost po svijet i zato mora da bude smijenjen, rekao je Soroš jednom vašingtonskom listu i dodao da je poklonio nekoliko miliona dolara za kampanju protiv Buša.
Pri tom je interesantno na koji je nacin reagovala, odnosno kako nije reagovala, Bijela kuca. Televizijske stanice nisu prikazale cak ni da je neki portparol predsjednika slegao ramenima. Predsjednikov stav je jasan: neka Soroš daje novac za šta god hoce!
Novac, tacnije, mnogo novca, igra veliku ulogu u predizbornim kampanjama obiju zemalja. Zli jezici tvrde da je u Americi najvažnije za procjenu realnih šansi nekog predsjednickog kandidata na pobjedu procjena toga koliko miliona je sakupio. Stoga se Buš ne osjeca ugroženim zbog kampanje koju je pokrenuo Soroš. Jedan americki predsjednik, za razliku od svog ruskog kolege, nikada ne bi došao na ideju da svog najžešceg kriticara strpa u zatvor.
Amerika je - uz svu snagu i slabosti te zemlje - istinska demokratija. Rusija, na žalost, to još nije. Kritika vlasti, opravdana ili ne, jeste dio demokratije. Nekolicina nepopravljivih nazadnjaka u Moskvi to još nije razumjela. Ali zato tim više, baš kao u onom vicu, kritikuju Sjedinjene Države.
Oglas