1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Smaknuće Saddama Husseina

Izvršenje smrtne kazne nad ranijim iračkim predsjednikom Saddamom Husseinom na Kurban Bajram, 30. Decembra u Bagdadu, izaziva još uvijek burne i kontroverzne reakcije širom svijeta.

Demonstracije u Iraku nakon vijesti o pogubljenju Saddama Husseina

Demonstracije u Iraku nakon vijesti o pogubljenju Saddama Husseina

Vijest o smaknuću Saddama Husseina iznenadila je svijet. Mada je izvršenje smrtne kazne bilo ranije najavljivano, ipak je većina ljudi mislila da će kazna biti preinačena u doživotnu robiju, slično kao u slučaju ranijeg vođe kurdske PKK, Abdullaha Öcalana u Turskoj. Posebno je neočekivan bio cinizam vezan uz dan pogubljenja: Saddam je obješen ujutro na Kurban Bajram, najznačajniji islamski blagdan kada se inače u žrtvenom obredu kolje ovca kao znak bogobojaznosti i čvrste vjere u boga.

Smaknuće Saddama Husseina, jednako kao već i sam sudski proces koji je prije toga protiv njega vođen, izazvali su brojne reakcije, i podjelu u dva suprotstavljena tabora zagovornika i kritičara. Njemačka kancelarka Angela Merkel načelno osuđuje smrtnu kaznu, ali njena je pažnja usmjerena prema žrtvama. Ona u tom pitanju dijeli mišnjenje većine ljudi u Njemačkoj, naglašava novinar berlinskog lista Die Tageszeitung, Rüdiger Rossig:

" Stav prema smrtnoj kazni u Njemackoj je negativan. Mislim da je vecima njemackog naroda protiv smrtne kazne, pa tako da i smrtna kazna nad Sadamom Huseinom nije dobrodošla. S druge strane u Njemackoj ima mnogo ljudi koji su ovde došli kao izbjeglice, još u vrijeme Sadamove vladavine. Tako da je svima ovde jasno da je on kriv za zlocine za koje je osuđen.”

Drugačije se na tu problematiku gleda u Iraku, objašnjava Hasan Hussein, urednik u arapskom programu radija DW, inače i sam iz Iraka:

”Tema smrti i ubijanja već 35 godina je svakodnevno prisutna u Iraku. Raniji režim je ljude hapsio i ubijao bez sudskih procesa, ljudi s tim imaju iskustvo. A i danas je svakodnevni život povezan sa smrću: kada danas netko izlazi iz kuće, ne zna da li će se vratiti živ. Smrt je svakodnevnica za Iračane, i zbog togha oni s tim nemaju tolikih problerma kao mi u Evropi."

Hasan Hussein dodaje da odabir Kurban Bajrama za dan smaknuća u Iraku nije problematičan: učeni ljudi islama dali su odobrenje, Fatwu, glavno da je Saddam obješen prija čitanja žrtvene molitve.

U Njemačkoj i evropskoj javnosti poseban problem izaziva činjenica da izvršenje smrtne kazne nad Saddamom Husseinom, pogotovo nakon objavljivanja druge video snimke, prije izgleda kao čin osvete i linča, nego kao akt pravne države. Njemački novinar Ruediger Rossig:

”Općenito gledano, javnost u Njemackoj je time zaista šokirana. Sve to izgleda kao linč, a ne nešto iza čega stoji jedna država, odnosno institucija koja zaista zaslužuje da se nazove država. Javnost ovdje očigledno nije bila svjesna u kojem stanju je iračka država. Iračka država nema nikakve državne strukture i u biti ne zaslužuje da se zove državom. Irak u stvari naliči federaciji bandi koje u principu rade ono što hoće.”

I za Iračkog novinara Hasana Husseina način smaknuća ukazuje na elemente osvete, ali on je u svom stavu diferenciraniji, smatra da to ipak treba sagledati u širem kontekstu:

”To je tačno. I ja mislim da se tu mala grupa Šiita osvećivala Saddamu. Ali za iračke i arapske prilike to je bio fer proces. Saddam Hussein je imao sva prava koja zatvorenici za vrijeme njegove vladavine nisu imali: pravo na advokata iz inozemstva, na protest pred sudom, vrijeme za pripremu obrane. Ovakvog procesa u Iraku nije bilo za proteklih 35 godina. Na kraju je došlo do nepravuilnosti, ali to je iznimka, sada se o tome vrši istraga. Smrtna kazna je bila u redu, zaslužena, možda malo prebrzo izvršena. Ali treba znati pod kojim uvijetima se u Iraku živi. Tamo dnevno ginu stotine ljudi, zato je djelomice krivnja i Saddama Husseina. Njegovim pogubljenjem je iračka vlada pokušala zaštititi živote ljudi.”

Na zapadu se sudski procesi dikatorima i bivšim državnicima, barem od vremena Nuernberških procesa nacističkim čelnicima nakon kraja Drugog Svjetskog rata, shvaćaju i kao dio procesa sučeljavanja sa prošlošću, načinom da istina izađe na svjetlo dana i da se zatvore neka mračna i mučna poglavlja prošlosti. Smaknućem Saddama Husseina u Iraku ta mogućnost više ne postoji. To je šteta za zemlju, naglašava novinar Hasan Hussein:

”Nažalost u Iraku ne postoji ta kultura suočavanja sa prošlošću. Tamo se brzo pobudi želja za osvetom. Tek polako se razvija svijesti o važnosti poštovanja žrtve i njene potrebe za pravednošću. Protivnici smrtner kazne su u Iraku u apsolutnoj manjini. Ubijanje je svakodnevnica, poštedjeti baš Saddama Husseina – to tamo nitko ne bi razumio ni prihvatio. Drugi probem je da su sada sa Saddamom mnoge tajne završile pod zemljom: o rau sa Iranom, o invaziji Kuvajta, o nestalim milijardama dolara. To je šteta, ali to je tako, to je iračka kultura.”

I sa evropskog stajališta velika je šteta da je Saddam Hussein tako brzo ubijen, da mnogi drugi sudski procesi neće biti održani:

”To je politička katastrofa i znači sve negativno za Irak. Moram reći da sam sa Iračanima radio dvije godine u okviru procesa izbora koje smo ovde radili za Međunarodnu organizaciju za migracije i to su sve ljudi koji presdstavljaju opoziciju Sadamovom režimu i koji su se nadali da se konacno stvorila prilika da se sudski riješe zlocini koji su se desili tokom Sadamove vladavine. To sada nije moguće, i to je jako loše za budućnost jednog novog Iraka. U principu ovo smaknuće može donijeti samo zlo. Sada niko ne može saznati šta se desilo sa članovima njegove porodice i politickim suradnicima, koji su nestali za vrijeme Sadamove vlade. Sva ta pitanja će za uvijek biti otvorena, i to je katastrofa.”