1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Slučaj Ćuruvija - istraga tek počinje

Ubistvo novinara Slavka Ćuruvije jedno je od najpoznatijih neriješenih političkih ubistava u Srbiji 90-ih. Najnovija hapšenja potvrdila su sumnje u umiješanost države u zločin, ali, u suštini, istraga tek sada počinje.

Istraga u ubistvu Slavka Ćuruvije traje i danas, i još uvijek nije dobila sudski epilog. Tokom godina se ipak moglo čuti da su uglavnom poznati odgovorni za to ubistvo, kao i to ko je iz Službe državne bezbjednosti (SDB) sve to organizovao, ali sve to je ostalo u domenu spekulacija. Međutim, nakon najnovijih hapšenja u Beogradu, ispostavilo se da su medijske spekulacije o odgovornosti funkcionera i pripadnika tajne službe zapravo bile tačne.

Nakon hapšenja Milana Radonjića, tadašnjeg šefa beogradskog DB-a i Ratka Romića, operativca službe u utorak 14. januara ove godine, državni zvaničnici su na konferenciji za novinare kao nalogodavca tog ubistva naveli Radomira Markovića, tadašnjeg načelnika srpske SDB. Tom prilikom je kao ključan svjedok u istrazi naveden Milorad Ulemek Legija, koji se nalazi na izdržavanju kazne od 40 godina zatvora za učešće u ubistvu premijera Zorana Đinđića, ali i još dva svjedoka čija imena nisu otkrivena. Neposredni izvršioci tog ubistva su Ratko Romić i Miroslav Kurak. Supruga ubijenog Ćuruvije Branka Prpa, međutim, tvrdi da Kuraka ne prepoznaje kao ubicu. Motiv ubistva je bio politički, rekao je tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević, ali nije isključeno da je tu bilo i nekih privatnih motiva.

Slavko Curuvija Herausgeber Serbien ARCHIV 1998

Slavko Ćuruvija

Ubistvo novinara Slavka Ćuruvije jedno je od možda najpoznatijih neriješenih političkih ubistava u Srbiji devedesetih godina. Slavko Ćuruvija je bio poznati beogradski novinar i urednik, osnivač i vlasnik novina Nedeljni telegraf, Dnevni telegraf i Evropljanin. Ubijen je tokom NATO bombardovanja Srbije 11. aprila 1999, na pravoslavni Uskrs, ispred zgrade u kojoj je živio. Ubistvu Ćuruvije prethodile su javne prozivke Mirjane Marković, supruge Slobodana Miloševića, koja je Ćuruviju označila kao državnog neprijatelja broj 1, i kao nekoga ko je izazvao bombardovanje Srbije. Nekoliko dana uoči ubistva uslijedio je i tekst u dnevniku „Politika Ekspres“ pod nazivom „Ćuruvija dočekao bombe“, koji je za mnoge zapravo predstavljao konačnu presudu Ćuruviji.

Istraga tek počinje

Iako su mnogi beogradski mediji već naveli kako je ovim riješen slučaj Ćuruvija, novinar nedjeljnika „Vreme“ Miloš Vasić upozorava da nadležni organi sve vrijeme govore da je optužnica gotova, ali da ćemo se mi još načekati dok do nje dođemo. Prema onome kako sam ja shvatio izlaganje tužioca za organizovani kriminal tu optužnicu ćemo možda dobiti tek u aprilu mjesecu, kaže Vasić za Dojče vele. Istraga zapravo tek sada počinje, ističe on.

„Novi momenat u svemu ovome je da su ona dva svjedoka o kojima mi slušamo već godinama, i koje je navodno bio strah da se jave, konačno pristali da svjedoče. Tu je, dakle, i Milorad Ulemek Legija, koji se nešto 'preumio', ili ugledao svjetlo i Boga, i riješio da sve ispriča, što bi moglo biti zanimljivo jer on zna svašta. I ono što je ovog trenutka po meni krivično-pravno najznačajnije to je da je Miljko Radisavljević rekao da su neposredni izvršioci Kurak i Romić“.

Legija bez kredibiliteta?

Die Verurteilten für den Mord an Zoran Djindjic, Milorad Ulemek-Legija und Zvezdan Jovanovic

Milorad Ulemek Legija

Pojavljivanje imena Milorada Ulemeka kao svjedoka koji je najzad riješio da progovori je pokrenulo i pitanje njegovih motiva, ali i mnogo važnije kakav je njegov kredibilitet s obzirom da je osuđen kao prvooptuženi za ubistvo premijera Đinđića. Nadležni tvrde da Ulemek nije tražio nikakve pogodnosti za svoje svjedočenje, niti da bi takve pogodnosti dobio. Miloš Vasić smatra da je zaista pitanje koliko se Ulemeku može vjerovati, jer je on svoj kredibilitet davno uništio.

„Davno je on upropastio svoj kredibilitet, prije svega lažnim svjedočenjima tokom suđenja za ubistvo Đinđića o onih 600 kilograma heroina i sličnim stvarima. Međutim, postoji jedna druga stvar a to je da on zna svašta. Nisam siguran da ima neposredna saznanja, jer ako se dobro sjećam Jedinica za specijalne operacije (JSO) je u to vrijeme dobrim dijelom bila angažovana na Kosovu, tako da ne znam da li je bio u Beogradu ili nije, i to se lako može provjeriti, ali je činjenica da su pripadnici JSO bili angažovani u tim neposrednim operativnim aktivnostima DB-a tokom ratnog stanja“.

„Država je bila ubica“

Dr. Branka Prpa

Branka Prpa, supruga Slavka Ćuruvije

Supruga Slavka Ćuruvije Branka Prpa ističe za Dojče vele da je jedini novitet u istrazi povodom ubistva Ćuruvije to što su neki ljudi uhapšeni. Po njenim riječima to samo dokazuje da je država bila ubica, i sada je samo pitanje hoće li se taj mehanizam rasparati do kraja. To je i razlog zašto skoro 15 godina nije bilo pomaka u ovoj istrazi, kaže Prpa i naglašava:

„Suština je da se SDB nije promijenila, već da je samo promijenila ime, i onda su našli nove gospodare. I čitava stvar funkcioniše tako da sama ta institucija štiti sebe samu. Porazno je samo to da u ovoj kvazidemokratskoj državi sve ove godine niko nije mogao da razmontira taj sistem uspostavljen u doba Miloševića. I sada imamo potpunu bizarnost naše istorije da su akteri tog i takvog tkanja države s kraja 90-ih sada oni koji vode istragu o ubistvu Slavka Ćuruvije“.

Pitanje Vučićeve i Nikolićeve odgovornosti

Činjenica da je u vrijeme ubistva Slavka Ćuruvije sadašnji vicepremijer Aleksandar Vučić bio ministar informisanja u srpskoj vladi, svakako je neugodan podatak za sadašnjeg, kako se često navodi, najmoćnijeg političara u Srbiji. Aleksandar Vučić je na novinarska pitanja o svojoj odgovornosti u slučaju Ćuruvija samo istakao da uči na svojim greškama. Branka Prpa za Dojče vele kaže da je eventualna odgovornost Vučića nešto prema čemu će on sam morati da se odredi.

Aleksandar Vucic

Aleksandar Vučić

„Vrlo je neuvjerljivo da neko ko je ministar informisanja u vrijeme najvećeg progona medija u istoriji moderne Srbije, i na kraju krajeva ubistava novinara, o tome ne zna ništa. Znači on mora nešto da zna i mora da kaže istinu o tome šta se zaista dešavalo tih godina u Srbiji. S druge strane, nije samo on, Tomislav Nikolić je potpredsjednik vlade u to vrijeme. A Tomislav Nikolić je sada predsjednik Srbije. Čovjek koji je javno rekao da ne žali zašto je Slavko ubijen. Prema tome i on mora prema tome da se odredi, inače je sve ovo sapunska opera i lakrdija. Ja to očekujem, jer to nije pitanje njihove slobodne volje već njihove dužnosti i odgovornosti.“

Saznanja i slutnje

Miloš Vasić smatra da je čitava konferencija na kojoj su predstavljeni ključni pomaci u rješavanju Ćuruvijinog ubistva pokazala da Aleksandar Vučić ima „izuzetan talenat za samoreklamiranje“. Što se tiče pitanja neke vrste Vučićeve odgovornosti kao djela državnog aparata u vrijeme Ćuruvijinog ubistva, Vasić primjećuje da kod Vučića postoji izvjestan stepen nelagode pred činjenicom da je tada bio ministar informisanja.

„Lično mislim, i to je moj utisak, da on to nije znao unaprijed, ali da je to vjerovatno naslućivao. Kompletna javnost je uvjerena da je Ćuruvijino ubistvo urađeno pod direktnim nalogom Mirjane Marković, i, pretpostavljam, uz saglasnost Slobodana Miloševića, napominje Vasić. Budući da Mirjana Marković ima politički azil u Rusiji, a Milošević je opravdano odsutan, vidjećemo onda šta će ti svjedoci ispričati tokom istrage, i kako će na kraju krajeva biti sastavljena ta optužnica“, kaže Vasić.

Autor: Ivica Petrović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić