1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Slobodarsko vaspitanje

Mada populisti tvrde da govore u ime naroda, masa i narod nisu isto. Ako bi postali identični, bili bismo izgubljeni, smatra Dorijan Floresku.

Masa je oduvijek billa politička zvijezda. Svejedno da li je to rulja koja dovodi Hitlera na vlast ili ona koja podnosi i slavi Staljinovu svirepost. Ili prosvijećena gomila koja u Pragu ili Budimpešti demonstrira protiv sovjetskog režima. Uvijek je stupala na scenu u vremenima kriza i prevrata. Ili, drukčije rečeno, kada masa poprimi određenu kritičnu veličinu, ona može da pretvori svaku krizu u nezamislivi prevrat. Osokoljena kritičkim duhom i humanističkim idealom, ona može pomjerati brda. Pošto su stotine hiljada ljudi šezdesetih godina demonstrirale protiv Vijetnamskog rata i rasizma stvoren je pritisak zbog kojeg je okončan rat i na osnovu kojeg su pobijedila građanska prava u Americi. Poslije ustanaka studenata (a u Francuskoj i radnika) 1968. nije se vratilo grobnom miru iz pedesetih. Mnoge šezdesetosmaške ideje su postepeno ostvarile uticaj na društvo i danas utiskuju pečat našem načinu života. Alternativni način života, ravnopravnost polova, ekološka svijest. Čovjek na Zapadu se dodatno oslobodio iz tjeskobe nezrelosti.

U istočnoj Njemačkoj i Rumuniji – da spomenemo samo dvije istočnoevropske zemlje – masovni izlazak građana na ulice oborio je komunističke režime. Mada postoji sumnja, čak i fakti, koji kažu da je rumunski narodni ustanak 1989. bio izmanipulisan i da su ljudi ostali uskraćeni za suštinski duh svoje revolucije, oni su rizikovali svoj život za demokratiju i prosvijećenost.

Ljubavni odnos prema vođi

Danas izgleda kao tračak nade to što su stotine hiljada ljudi poslije Trampove inauguracije demonstrirale protiv njega i duha koji on reprezentuje. Mada je demokratski izabran, čini se da predstavlja opasnost po demokratiju. Hoće li to biti dovoljno? U prvo vrijeme sigurno ne. Naime, drukčija masa je u međuvremenu dosegla kritičnu veličinu. Njena bujica je izbacila diletantske populiste na vlast.

Mi se moramo čuvati te cinične, bijesne mase, pune predrasuda. Mi, narod. Mada populisti tvrde da govore u ime naroda, masa i narod nisu isto. Ako bi postali identični, bili bismo izgubljeni.

Autor Catalin Dorian Florescu (M. Walker)

Dorijan Floresku

Takve mase obično ulaze u žestoki ljubavni zagrljaj sa „Vođom". Dok u Rusiji zastrašuju i ubijaju predstavnike opozicije, a slobodnih medija skoro i da nema, ljubav Rusa prema Putinu je u procvatu. Podstaknuti demagoškom politikom Orbana i Kačinjskog, sve više mladih Mađara i Poljaka se okreće apsurdnom desničarskom nacionalizmu, pa i radikalizmu. Čega se oni konkretno boje, ne znaju ni oni sami jer su strance vidjeli samo u inostranstvu. Njihove kulture su dobrano homogene. Čak ni ekonomija ne može da bude uzrok sve većoj sirovosti, jer je poljska ekonomija u poprilično dobrom stanju.

Sloboda se ne može nametnuti

Drugačiji su uzroci za uspjeh populizma među mladima na Istoku i na Zapadu. Ako su danas u starosnoj dobi između dvadeset i trideset pet godina onda su odrastali u doba sloma komunizma. Poslije tupog komunizma ispunjenog strahom i oportunizmom uslijedila je era oportunizma i egzistencijalne borbe u vulgarnom kapitalizmu devedesetih. Ljudi su htjeli da se oslobode tegobne diktature, a kada su se oslobodili, sloboda ih je preopteretila. Vaspitavanje za slobodu na Istoku traje sve do danas. Sloboda koja je odgovorna ne može se narediti odozgo. Ona je plod vaspitanja i prosvijećenih institucija. Ni jedan odlazak u crkvu, ni jedna molitva ne mogu zamijeniti proces ljudske individualizacije i sticanja zrelosti. To se dešava u porodici i u školi uz podršku odgovorne države. Mnogi na istoku se moraju zapitati šta je krenulo naopako.

Da li je taj proces bio uspješan makar na Zapadu? Nikako. I ovdje je izgleda tlo prosvijećenosti veoma tanko. U Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Engleskoj itd. svi oni koji se osjećaju kao ekonomski gubitnici napušteni od države, smatraju da imaju pravo da podrže opsenare koji izvrguju ruglu humanističke vrijednosti. U Njemačkoj to neki rade i bez veće ekonomske nužde. Oni na to nemaju pravo jer etika i moral za zrelog čovjeka ne mogu biti predmet trgovine. Čak ni tada, kad je čovjek ugrožen siromaštvom i besperspektivnošću. Ništa nas ne prisiljava da sa lanca pustimo svog unutrašnjeg demona.

„Cio čovjek"

Čovjek se upusti u političku borbu, traži način da izrazi svoje zahtjeve. Zasuče rukave, udruži se sa drugim ljudima, kako bi formirali prosvijećenu masu. Naročito bi vjernici trabalo da trpe a da ne dozvole da ih zatruje mržnja. Čovek je cjelina. U svakom slučaju, želi da to bude.

Napor da se masa razumije baš i ne pomaže. Čovjek mora stati nasuprot nje, odlučan na osnovu snage humanističkih vrijednosti, za koje osjeća da su u njemu čvrsto usidrene. Ali prosvijećenost i humanizam ne mogu se narediti odozgo. Za njih je potrebno uporno ali istrajno vaspitavanje za slobodu.

Preporuka redakcije