Složnost ali samo za kratko – Rezolucija o Sjevernoj Koreji još više pokazala slabost Vijeća sigurnosti

Da li je «jednoglasno» usvojena Rezolucija protiv Sjeverne Koreje uistinu čvrst i jasan signal medjunarodne zajednice kao što se to barem pokazivalo u zvaničnim izjavama?

Povećane sumnje u tako nešto su dopuštene pogotovo ukoliko se zna da je kineski ambasador pri UN-u kratko nakon usvajanja Rezolucije naglasio, da njegova vlada fizički neće sudjelovati u kontroli uvedenog embarga za uvoz oružja. Isto tako i napadi ruskog ambasadora po kojima je američko ponašanje u Vijeću sigurnosti zatrovalo cjelokupnu atmosferu te nagovijestilo da ni u predstojećim pregovorima o Iranu ne treba ništa dobro očekivati, pokazuje duboke razdore medju zemljama članicama UN-a sa pravom veta. Da li je to bio adekvatan signal za Sjevernu Koreju i njene istomišljenike ? Niukom slučaju smatra u svom komentaru Reiner Sütfeld.

Možda je to vidljivo pretjerani zahtijev a možda i opipljiva nemoć koji su tako zatrovali raspoloženje u Vijeću sgurnosti. Sigurno je da je usvojena još jedna rezolucija te da su čak uvedene i prave sankcije, medjutim ono što je manje sigurno je to da je u 15 rundi pregovora u periodu od nekoliko sekundi prevladavala složnost. Ona je bila toliko kratka gotovo kao i dejstvo posljednje radio-aktivne čestice nad koreanskim poluotokom, tako da se već pola sata nakon toga više nije mogla dokazati.

A onda su se oni koji su se o svemu dogovorili kao Sjedinjenje Američke Države zatim Kina i Rusija iznova ukopali u svoje rovove i to po pitanju sljedećeg spora koji ugrožava svjetski mir, po pitanju prijeteće i očito neizbježne iranske debate. Tako da se papir na kojem je iskopirana Rezolucija protiv Sjeverne Koreje takoreći nije ni ohladio.

Nakon glasanja uslijedio je govor kineskog ambasadora pri UN-u Wanga. Peking je tom prilikom jasno stavio do znanja da je saglasan sa svim kaznenim mjerama ali da direktni susjed Kina neće sudjelovati u kontroli te inspekciji embarga na oružje i uvoz robe. Drugim riječima: Za Pjongjang ostaje otvoreno nebo te otvorene granice.

Dakle Rezolucija je nastala pod velikim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država koje su tražile da ona bude što prije usvojena. A pritisak u Vijeću sigurnosti izaziva i protu-pritisak što se opet odrazilo na ostale aktuelne teme poput debate o Libanu.

I tako bi predsjednik Sjeverne Koreje Kim Jong Il trebao da bude zaplašen zbog toga što je zavadjena grupa veto-sila bila tako jedinstvena po pitanju osude te izolacije Sjeverne Koreje i to u periodu od jedne cijele sekunde. Sredstva UN-ove povelje, sva količina sile te legitimacija najvišeg tijela Ujedinjenih naroda više nisu dovoljni da bi se ostavio dojam na Pjongjang. Tim prije što diplomatske bitke medju zemljama sa pravom veta i dalje ugrožavaju ugled i efikasnost Ujedinjenih Naroda.