1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sljepilo za zločine u vlastitim redovima

Dunja Dragojević-Kersten
11. decembar 2017

Njemački Spiegel je u svom najnovijem izdanju objavio na četiri stranice dugu analizu rada i percepcije Haškog tribunala i pozabavio se razlikom u kvaliteti istih proizvoda koji se prodaju na istoku i zapadu Europe.

https://p.dw.com/p/2p8yi
Kroatischer Ministerpräsident
Foto: DW/J. Rose

Interes koji je izazvalo dramatično samoubojstvo Slobodana Praljka u haškoj sudnici se u Njemačkoj se stišao, ali ugledni njemački tjednik Spiegel je - s pravom - zaključio kako ni u kojem slučaju nije kasno da u svom aktualnom izdanju objavi jednu širu i dublju analizu percepcije, rada i povijesnog značenja haškog suda za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY). Tekst autorice Alida Bremer je - od samog početka pa do samog kraja - protkala jednom niti vodiljom: o onome što se vidi, ali se ne želi vidjeti.

Ratovi i neodlučnost međunarodne zajednice

Sudac Agius je, uočava Bremer, vidio da je Praljak nešto popio, ali mu očito nije doprlo do mozga što to znači. Međunarodna zajednica je, podsjeća dalje, puno toga vidjela, a nije htjela vidjeti kada se počelo naslućivati da bi u Jugoslaviji mogao buknuti rat, odnosno ratovi. "Zadnje desetljeće 20. stoljeća bilo je obilježeno ovim ratovima i neodlučnom politikom zajednice zapadnih država", smatra autorica i izvodi zaključuje kako se "u postčinjeničnoj eri" ovi stari propusti pokazuju kao vrlo teški, jer je zbog njih "duboko poljuljana vjerodostojnost demokratskih država i međunarodnih institucija."

Letztes Urteil des UN-Tribunals Bruno Stojic und Slobodan Praljak
Slobodan Praljak je izvršio samoubojstvo u Haškoj sudnici Foto: picture-alliance/dpa/ANP/R. Van Lonkhuijsen

Osvrćući se na te ratove, Bremer konstatira kako su se ratovi u Jugoslaviji s vremenom od obrambenih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pretvorili u ratove za etnički homogena područja za koje su svi snosili svoj dio krivice - što je bio i predmet zadnjeg presude Haškog tribunala. I podsjeća na ono što su mnogi (premalo upućeni) komentatori u tekstovima o suočavanju zemalja bivše Jugoslavije s prošlošću, a u okviru rezimiranja rada ICTY-a, često preskali: "Mir koji su mirotvorci Zapada i Istoka konačno ispregovarali bio je sve samo ne stabilna podloga za pomirenje u ovoj regiji. Daytonski sporazum je zaustavio ratne operacije, ali su njime prihvaćena etnička čišćenja kao posljedica rata."

ICTY: Ne sjajan i ne kompletan, ali temeljit posao

Svodeći bilancu rada Haškog tribunala Bremer kao uspjehe navodi činjenicu da su neki važni ratni akteri osuđeni, a nezadovoljavajućim ocjenjuje to što su procesi predugo trajali, što je Milošević umro u zatvoru i što ni blizu nisu procesuirani svi zločini - "na primjer oni muslimanskih Bošnjaka nad hrvatskim i srpskim civilima." To, tvrdi autorica teksta u Spiegelu, "ostavlja opasan prazan prostor u kojemu populisti u opravdavanju zločina vlastite strane mogu ukazivati na neosuđene zločine druge strane" i "umjesto da se razvija empatija i kajanje, počinje se sebe vidjeti kao žrtvu međunarodnih zavjera". Bremer govori o "grupnom psihološkom sljepilu za zločine u vlastitim redovima". ICTY nije, zaključuje se u Spiegelu, "odradio sjajan i kompletan posao, ali je u mnogim slučajevima obavio temeljit posao".

Ni sam Praljak nije, argumentira dalje Alida Bremer vodeći se tezom o onome što se može i onome što se želi vidjeti, nije htio vidjeti i prihvatiti da nas je već Shakespeare naučio kako junak može postati razbojnik, kao i da je moguće da je netko dobar otac i prijatelj, ali i produžena ruka zločinačke politike, da muslimanskim prijateljima pruža utočište, ali da unatoč tome može biti dio mašinerije kojoj su cilj etnički čista područja.

Drugorazredni proizvodi - za drugorazredne kupce?!

Spiegel se u ovotjednom izdanju podrobnije pozabavio i pričom o različitoj kvaliteti istih proizvoda na tržištu istočne i zapadne Europe. U grafičkoj opremi teksta se navodi nekoliko primjera: riblji štapići sa 65 posto ribe na zapadu i 58 posto na istoku, Nutella s 8,5 posto kakaa u Njemačkoj i 7,4 posto u Mađarskoj, jogurt s 9 posto jagoda u Njemačkoj i 8,2 posto u Litvi. Njemački tjednik podsjeća kako su na taj problem već u nekoliko navrata ukazivali političari iz istočne Europe i da se tek nakon njihove zajedničke (re)akcije Europska komisija počela malo ozbiljnije baviti ovim problemom. Spiegel citira Armina Valeta iz hamburtškog Ureda za zaštitu potrošača koji tvrdi da su poduzeća štedeći na kvalitetnim i skupim sastojcima proteklih godina uštedjela milijune.

Kada je izašlo na vidjelo da su ti prigovori utemeljeni, povjerenica za zaštitu potrošača Vera Jourova je oformila jedan istraživački tim koji bhi zajedno s udrugama za zaštitu potrošača trebao razviti pravila koja će važiti za sve. Od tada, navodi se u Spiegelovom tekstu, na njezina vrata stalno kucaju lobisti i predstavnici raznoraznih poduzeća. Ali ne reagiraju sva poduzeća isto. Većina ih se na prve prigovore, konstatira Spiegel, branila jeftinim i trulim izlikama i objašnjenjima tipa: "U Mađarskoj vole masno meso." Ili da Slovencima nije važno je li riba dolazi iz kontroliranog ulova (Spar). Ili da je kriv "manjak sirovina" (Ferrero/Nutella). Ali navodi i svijetle primjere: proizvođač keksi Bahlsen je nakon prigovora popravio svoju recepturu, kao i tvrtka Frosta.