Sjećanje na Novosadsku raciju

U Novom Sadu, glavnom gradu srpske pokrajine Vojvodine, biće obilježena 70. godišnjica sjećanja na zločin Novosadske racije, tokom kojeg je mađarska vojska u januaru 1942. pobila i pod led Dunava bacila više od 1.300 Jevreja, Srba, Roma i pripadnika drugih nacionalnosti.

Međutim, sjećanje na žrtve, ne po prvi put, ostaće izgleda u drugom planu, a u prvi plan, takođe ne po prvi put, izbila je svađa između gradskih vlasti i Srpske pravoslavne crkve oko datuma komemoracije. Rezultat toga je činjenica da su bila najavljena dva odvojena pomena: jedan u organizaciji gradskih vlasti, u subotu (21.01.), a drugi u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, u ponedeljak (23.01.). Na kraju je ipak pobijedio razum pa će oba pomena biti održana istoga dana, u ponedeljak.

Svi se zaklinju u istinu

Iz crkve su najavili da će pomenu u njihovoj organizaciji prisustvovati i srpski patrijarh Irinej. Predstavnik crkvene Eparhije bačke Vladan Simić je u izjavi za pojedine medije optužio gradske vlasti da ih nisu ni pozvale na dogovor o zajedničkoj komemoraciji: “Ono što je istina, a mi jesmo tu zapravo da svjedočimo istinu, jeste da Eparhija bačka nije odbila nikakav poziv jer poziv nije ni dobila.”

Gradonačelnik Novog Sada Igor Pavličić tvrdi suprotno: „Taj događaj se mora obilježiti i to je ono što je najvažnije od svega, ali mi nismo ni jednim svojim gestom doprinijeli da do toga dođe.”

Kakvu poruku šaljemo mladima?

Goran Levi, predsjednik Jevrejske opštine u Novom Sadu, za Dojče vele kaže da je najvažnije da se godišnjica obilježava. Levi dodaje da je zbog mladih generacije neophodno neprestano ponavljati šta se desilo 1942. u Novom Sadu, kako se takvi užasni zločini više nikada ne bi ponovili:

„Nakon 70 godina moramo da izlazimo na sve pomene, moramo da se poklanjamo svim žrtvama, moramo da se pomolimo za njih. Moramo da sve mlađe generacije, obzirom da je prošlo već 70 godina, podsjetimo i naučimo šta se to zbilo. A ako oni budu znali šta se desilo i zbog čega je neko ubio 1.300 ljudi za dva dana na tako svirep način, i to je opomena, i to je upozorenje da se ne bi smjelo takvo nešto ponoviti.”

Niko nije odgovarao za Raciju

Levi skreće pažnju da za zločin Racije niko nije odgovarao i podsjeća da je Šandor Kepiro, bivši mađarski žandarmerijski kapetan, prošlog ljeta umro nevin u 97. godini, nakon što ga je sud oslobodio optužbi za učešće u Raciji usljed nedostatka dokaza, a prije nego što je tužilaštvo u Budimpešti stiglo da podnese žalbu na presudu. Levi izražava žaljenje zbog činjenice da na taj način praktično niko neće odgovarati za zločin Racije, uprkos brojnim dokazima koje je prikupio lovac na naciste Efraim Zurof, direktor jerusalimskog Centra „Simon Vizental”. „I to se znači, desilo, i to se, znači, može dešavati: da pored toliko palih žrtava u jednom gradu za dva dana, da i onog koji je učestvovao u tom zločinu ne stigne kazna.”

Ni brojke se ne slažu

Raciju je mađarska vojska sprovela u više mjesta u Vojvodini, u januaru 1942., pod izgovorom da partizani pokušavaju da pobune lokalno stanovništvo. U međuvremenu, još uvijek traju i rasprave oko broja ubijenih u Novosadskoj raciji. Zvanična verzija je da je tada ubijeno više od 1.300 Novosađana, a istovremeno Memorijalno društvo „Racija 1942.” tvrdi da je u Novom Sadu tada pobijeno oko 4.000 građana.

Prema zvaničnim podacima, u Vojvodini je tada pobijeno ukupno oko 4.000 građana. S druge strane, Memorijalno društvo „Racija 1942.” tvrdi da je tada pobijeno blizu 13.000 građana, pozivajući se na podatke mađarskog poslanika Endrea Bajčija Žilinskog iz Drugog svjetskog rata, kao i na neka druga nezvanična istraživanja. Nesporazume oko broja žrtava u Raciji, kao i oko odvojenih komemoracija, lokalni list Dnevnik nazvao je „politikanstvom koje broji kosti i suze.”

Autor: Dinko Gruhonjić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić