1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Siromaštvo razlog za porast islamizma u Pakistanu

U Pakistanu oko 60 miliona ljudi živi ispod granice siromaštva. Pogotovo stanovništvo koje živi na selima .

default

Oni često bivaju disriminirani i zapadaju u velike dugove u društvu koje je i danas zasnovano na hinduističkim kastama. Izlaz iz ove teške situacije obećavaju takozvani medrese u Paksitanu, religiozne škole koje se sve više preobražavaju u socijalnu instituciju najsiromašnijih jer djeci nude besplatan odgoj, hranu i smještaj. Učenici medrese vrlo često padaju pod utjecaj islamističkih ideologija. “Motikom iskopavamo glinu iz zemlje. Moj brat pravi ciglu.” kaže jedanaestogodišnji Osman. Rado bih išao u školu, kaže ovaj dječak ali u tom slučaju njegove sestre ne bi imale šta jesti. U selu Kon Ringhid Singh, jednom selio u Punjabu radi pedeset porodica. Među njima je i Sharif Mai, njegova žena, sin i još troje djeca. Vlasnik za hiljadu ispečenih cigli plaća 30 rupija, otprilike četiri eura, kaže Šarif koji djeluje prilično apatično i blijedo. Siromaštvo i dugovi

Proteste in Pakistan

“Kada radimo sa šest ljudi, ja, moja žena i četvoro djece zaradimo oko 60 eura. To je premalo za život, previše da bi se umrijelo.Ulje košta 100 u međuvremenu 100 rupja, riža 50. Kada se moja kćerka bude udavala moraću se ponovo zadužiti sa 50 ili 60 hiljada rupija. Već sada ne smijem napuštati ovo zemljište gdje radim jer imam dugove kod vlasnika ciglane. Ukoliko bi pokušao pobjeći, on bi poslao policiju da me traži.”

Saradnik katoličkog karitasa u Lahoreu Ali Maysah kaže da je prisilni rad da bi se vraćali dugovi, zabranjen i u Pakistanu. Karitas pokušava ohrabriti radnike da bar traže ispunjavanje nekih svojih prava, kao što su mjere sigurnosti na radnom mjestu: “Nadležne institucije zvanično nadgledaju koliko se firme pridržavaju pravila ali to ne koristi. Kada bi npr od vlasnika ciglane zatražili da zatvori ciglanu zbog nedostataka, vlasnik bi platio mito i mogao bi dalje raditi kao da se ništa nije desilo.

On naravno kada dođu inspektori sakrije i djecu koja ovdje rade.Kada kontrola prođe djeca nastavljaju raditi.”

Mnoge porodice žive bez pitke vode, bez struje. Ovi ljudi za građane Pakistana jednostavno ne postoje, smatra Ali Maysah. Oni ne mogu dokazati kad su rođeni, nemaju osobne karte, prava glasanja, rodnog lista za svoju djecu. 60 miliona ljudi u Pakistanu žive ispod grancie siromaštva.

Medrese kao utočište siromašnim

Koranschule in Pakistan

Skoro ni u jednoj drugoj zemlji se ne vodi toliko malo brige o siromašnima kao u Pakistanu. Najsiromašniji sloj stanovništva plaća i najviše poreza, država siromašnim ljudima ne pruža mogućnost da bilo šta postignu, 60 posto državnog budžeta se investira u vojsku, a samo jedan posto u obrazovanje. Siromašna djeca koja se žele obrazovati zato odlaze u medrese, kaže Asad Bangali, jedan od najpoznatiji socijologa u Pakistanu: “Medrese praktično predstavljaju socijalnu državu u državi Pakistan.

Siromašne porodice koje svoju djecu ne mogu ni hraniti ni odjevati tamo tamo šalju. U medresama nije potrebno plaćati nikakve troškove, djeca žive kao u intenatu, dobiju hranu, odjeću i nastavu. Kasnije čak dobiju i posao npr. kao imami u nekoj džamiji. Da, mederse u Pakistanu se razvijaju u socijalnu državu naše zemlje za najsiromašnije slojeve stanovništva koje mule kasnije istina koriste i pozivaju na džihad.”

Mnogi absolventi medresa su povodljivi. Svojim religioznim odgojem i školovanjem nemaju velike šanse da nađu posao u privredi. Stoga im ostaje jedina šansa da se opredjele za džihad.