Sirijci u Njemačkoj: Briga, strah i skupljanje pomoći

Raida Chebib, koja je rođena i živi u Bonnu, potiče iz jedne sirijske obitelji. Njen otac je 1960. godine došao u Njemačku studirati medicinu, a majka kratko nakon toga. Za samu Raidu Sirija je uvijek bila daleka zemlja. Imala je doduše kontakt sa familijom iz Sirije, ali je tamo putovala veoma rijetko. No kao Sirijka se prvi put osjetila tek prije dvije godine, kada je počeo rat u toj zemlji.

Danas pažljivo prati situaciju u Siriji i preko Facebooka razmjenjuje informacije sa ljudima koji borave u Siriji. Raida naime ne vjeruje medijima u Njemačkoj: "Njemačke vijesti po meni umanjuju stvarne opasnosti situacije, šematiziranja i pogrešnih informacija", kaže ona. Prema njenim riječima, izvještajima i fotografijama očevidaca je u ovdašnjim medijima umanjeno značenje korištenjem formulacija "navodni", "možda" ili "nije poznato ko iza toga stoji".

Silovanja i mučenja

Najveći broj njenih bliskih rođaka je napustio Siriju. Njena tetka sa kćerima sada živi u Saudijskoj Arabiji. Ali s obzirom na to da još uvijek ima kontakt sa bivšim susjedima iz Damaska, njena tetka redovno dobija pouzdane informacije s lica mjesta. A one su, kako kaže, Raida loše. Ona kaže da neprestano dolazi do napada zračnih snaga, silovanja i mučenja koja vrši Asadova vojska.

Nedjelovanje međunarodne zajednice Raida Chebib smatra potpuno neprihvatljivim. Ona smatra da bi međunarodna zajednica trebala pokušati provesti strogo kontrolirani embargo na uvoz oružja u Siriji kojeg bi se pridržavala i Rusija. S druge strane vojni napada bi, prema njenom mišljenju, samo doveo do dodatne eskalacije stanja.

Strah od tajnih službi

Za razliku od Raide Ahmad smatra da je vojni napad, kao odgovor na korištenje hemijskog oružja, ispravan: "Ukoliko ne dođe do reakcije međunarodne zajednice, Asad će tako nastaviti, ja sam siguran u to." Ahmad je rođen i odrastao u Siriji, u Njemačku je došao prije pet godina da bi pisao doktorski rad. Svoje puno ime nije želio otkriti jer strahuje za svoje rođake u domovini. On kaže da su sirijske tajne službe već tri puta bile kod njegovih roditelja.

I Ahmad se o stanju u Siriji uglavnom informira preko interneta. Na početku je provodio po šest sati dnevno na Facebooku i Twitteru kako bi dobio sve informacije koje je mogao dobiti. Za njega su to autentični izvori način da dobije nefiltrirane informacije.

Povratak u Siriju u sadašnjim okolnostima on isključuje. Kao visokokvalificirana radna snaga on nakon svoje doktorske promocije može ostati i u Njemačkoj. Od 2012. u Njemačkoj postoji tzv. plava karta koja omogućava dolazak u EU kvalificiranoj radnoj snazi iz zemalja tzv. trećeg svijeta.

Preopterećene telefonske veze

Ayichah Hawari je došla u Njemačku kada su joj bile tri godine. Njeni roditelji su bili u Siriji progonjeni po političkoj liniji. Njen otac posao profesora na Univerzitetu u Damasku više nije mogao obavljati.

Hawari danas radi kao zubarka. Ona sama u Siriju nije mogla putovati zbog tamošnje političke situacije iako još uvijek dobar dio njene familije živi u Damasku.

"Kontakti nisu uvijek tako jednostavni," kaže ona. Uvijek kada u medije dođu novi izvještaji iz Sirije telefonske veze su, kako kaže, preopterećene. "Ponekad satima pokušavamo uspostaviti vezu i ne uspijevamo." Ponekad su prekinute i internet veze.

Skupljanje pomoći

Hawari pokušava u Njemačkoj prikupiti pomoć za ljude u svojoj domovini. Stoga ona organizirana donatorske manifestacije. Na posljednoj je prikupljeno 27 000 eura. Taj novac bi trebao biti dostavljen siročadima i udovicama u Siriji. Dugoročno Hawari se sa svojim suprugom želi vratiti u Siriju iako zemlju zapravo poznaje samo iz priča. "No vjerujem da će to trajati još prilično dugo", kaže ona. Ona vjeruje čak i u slučaju da Assad bude svrgnut da će Siriji trebait još mnogo vremena da bi ponovo postala stabilnom zemljom.

Autori: Marcus Luetticke / Zorica Ilić

Odgovorna urednica:Belma Fazlagić-Šestić