1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sirijci u Izraelu: Na liječenju kod neprijatelja

22. septembar 2013

Bolnica na sjeveru Izraela prihvata ranjenike i žrtve sirijskog rata. Skoro svake sedmice dolaze novi pacijenti. Prekogranična humanitarna pomoć je osjetljiva tema, jer se ove dvije zemlje zvanično nalaze u ratu.

https://p.dw.com/p/19kvG
Foto: Menahem Kahana/AFP/Getty Images

Kako bi smirio svog petnaestogodišnjeg pacijenta doktor Shokri Kassis stavlja ruku na njegovo rame i pri tome govori na arapskom. Tinejdžer je nemiran, njegov pogled je prazan i ponekad glasno stenje. Hirurgu nije jasno da li je to zbog bolova ili zbog straha. Mladi Sirijac je prije nekoliko dana primljen u bolnicu sa teškim povredama stomaka i potresom mozga.

„On je još uzdrman i nije spreman za razgovor. Njegovo stanje je stabilno. Ostaće još neko vrijeme u bolnici, jer je to nužno“, kaže Kassis.

Doktor Kassis je ubijeđen da će mladić preživjeti. Ovaj Sirijac je tek jedan od 96 zbrinutih pacijenata koji su od februara primljeni na odjeljenju urgentne medicine. Njegovo porijeklo i način na koji je prešao međudržavnu granicu su nepoznanice. Većinu pacijenata su u bolnicu dovukla izraelska vojna vozila, kao i pripadnici UN-a. Stradalnika iz sirijskog građanskog rata ima i u drugim bolnicama na sjeveru Izraela. Smještaju ih također i u vojnoj bolnici na Golanskoj visoravni, ali se to drži u strogoj tajnosti. Zamjeniku direktora Ziv klinike u gradu Safed Calinu Shapiru je najvažnije da se pomogne nesretnim ljudima.

„Ne znamo kako su ovi ljudi prešli granicu i došli do nas. Ne postavljamo im ta pitanja. Oni su za nas pacijenti kojima je pomoć prijeko potrebna. Nije nam važno odakle dolaze i da li se radi o ratnicima ili civilima.“

U džepovima bolesnika nalaze ceduljice

Doktor Calin Shapira sa pismom koje su poslali sirijski ljekari
Doktor Calin Shapira sa pismom koje su poslali sirijski ljekariFoto: DW/T. Krämer

Na odjeljenju se nalazi i jedan izraelski vojnik koji pazi da se ne otkriva identitet ranjenika. Svakodnevno stižu novi pacijenti. Među njima je u posljednje vrijeme sve više žena i djece. Ljekari najčešće ne znaju ništa o njihovim povredama. Ponekad kod povrijeđenih pronađu cedulje na kojima su sirijski ljekari napisali o kakvim se povredama radi. To su na brzinu pisane poruke na komadićima papira namijenjene kolegama u Izraelu sa kojima se vjerovatno nikada neće sresti.

„Nalazimo pisma u džepovima povrijeđenih pacijenata. Na nekima je još i krv. Sirijski ljekari su napisali šta su sve poduzimali u zbrinjavanju ovih pacijenata. Njihova želja je da nam olakšaju posao i da uradimo najbolje što možemo. Mi to naravno i pokušavamo“, kaže zamjenik direktora Ziv bolnice Calin Shapira.

Izraelska bolnica snosi troškove liječenja

Većina Sirijaca dolazi samo sa onim što imaju na sebi i naravno bez ikakvog zdravstvenog osiguranja. Troškove tretmana preuzima bolnica. Osoblje pokušava osigurati što bolje uslove pacijentima, koji su, prema riječima doktora Kassisa, često šokirani saznanjem da se nalaze u Izraelu. „Najčešće su veoma iznenađeni jer je ovo za njih neprijateljska zemlja. Sigurno je da o tome nisu mogli ni sanjati da će u izraelu biti na liječenju.“

U bolnicu je primljena i jedna majka sa kćerkom. Obje su teško ranjene gelerima u noge. Na desnoj nozi ove osmogodišnjakinje je metalni fiksator. Glavni ljekar Alexander Lerner ohrabruje ovu pacijenticu: „Ovo je veoma teško stanje. Vjerovatno bi joj da je ostala u Siriji amputirali nogu, a sada ćemo pokušati da je spasimo u naredne dvije sedmice.“

Doktor Lerner će komplikovanim zahvatom pokušati spasiti nogu ove djevojčice. On se nada da će već za dvije sedmice ona moći napraviti prve korake. Ljekar golica njeno malo stopalo. Djevojčica se smješka i njeni prsti se pomjeraju. To je dobar znak.

Neizvjesna budućnost poslije liječenja

Suze na licima sirijskih ranjenika se pojavljuju samo onda kada razmišljaju o domovini. Većina njih nema nikakvog kontakta sa članovima svoje porodice u Siriji. Ne znaju ni da li su im srodnici živi. Zato je mnogima najveća želja da se čim prije vrate kući, ali u koju budućnost? To je i za doktore veoma teška tema.

Izraelski ljekari najčešće ne znaju ništa o svojim pacijentima
Izraelski ljekari najčešće ne znaju ništa o svojim pacijentimaFoto: Menahem Kahana/AFP/Getty Images

„Ovdje su pacijenti o kojima se brinemo mjesec ili dva. Svaki dan razgovaramo jedni s drugima. Niko ne zna se šta ove ljude još čeka i šta će biti s njima“, kaže Shokri Kassis.

Zna se tek toliko da će ove ljude onda kada ozdrave vozilo izraelske vojske odvući u pravcu sirijske granice i da će sa sobom imati dovoljno medikamenata za narednih nekoliko sedmica.

Autori: Tania Krämer/ Faruk Šabanović

Odgovorni urednik: Azer Slanjanki