1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sirija: Koalicija i kompromis

Američki političari su optimisti – smatraju da se sukob u Siriji može riješiti. To je tačno kada se radi o umjerenim grupama, ali situacija je mnogo složenija i to se može vidjeti kada se zaviri u bliskoistočnu štampu.

Stvari stoje bolje nego što se misli. „Bliži smo političkom rješenju nego što smo bili“, nedavno je izjavio zamjenik američkog ministra spoljnih poslova Toni Blinken. I šef Stejt departmenta Džon Keri bio je optimista. „Moguće je da smo samo nekoliko nedjelja udaljeni od prelaznog rješenja za Siriju“, rekao je u novembru. To mnogi vjerovatno nisu primijetili, „ali tako stoje stvari“.

Kao razlog za svoj optimizam, Blinken je naveo neudoban položaj u koji je Rusija sebe dovela vojnom intervencijom u Siriji. Ta zemlja jeste pojačala svoj uticaj na Asada, ali je istovremeno stvorila sebi mnogo novih protivnika. „Rusija sada važi kao saveznik Asada, Hezbolaha i Irana – pa tako i kao protivnik interesa većine muslimana ovoga svijeta“, rekao je Blinken.

Moskva u teškoćama

Ruski lovac na sirijskom nebu

Ruski lovac na sirijskom nebu

„Većina muslimana“ – to su suniti, koji strahuju od jačanja šiitskih država i organizacija. Konfesionalizacija sukoba da bi šiitske snage i prije svih Iran i Hezbolah stali na stranu Asada, sada se svom snagom sveti i Asadu i Rusiji. Van Sirije, Rusija možda ima simpatizere u vladama Irana ili Iraka. Ali, druge zemlje su poslije intervencije zauzele distancu ili počele otvoreno da se protive Putinu. Nigdje se to nije pokazalo jasnije nego kada je Turska prije nekoliko dana oborila ruski vojni avion. Obaranje ruskog putničkog aviona iznad Sinajskog poluostrva je pokazalo da je Rusija morala da računa i sa napadima džihadističkih terorističkih grupa.

Koliko god bila odanost koju Rusija pokazuje svojim saveznicima, toliko su velike i teškoće koje ona zbog toga ima sa drugim zemljama. Ruska politika ni kod kuće ne izaziva samo oduševljenje; tamo 15 odsto stanovništva čine sunitski muslimani, kojima baš i ne prija Putinovo opredjeljenje za šiitsku osovinu. Konfesionalizacija sukoba i u tom pogledu šteti Rusiji.

Svi su „teroristi“?

Globalno privlačni: IS privlači ljude širom svijeta

Globalno privlačni: IS privlači ljude širom svijeta

Zato bi u interesu Rusije bilo kada bi se taj sukob brzo okončao. Jer, vazdušni napadi koje Rusija izvodi proizvode spektakularne slike, ali na terenu očigledno imaju samo ograničen efekat. Magazin „Al Monitor“ koji izvještava o politici na Bliskom istoku, prenosi da je opoziciona i svjetovna Slobodna sirijska armija (FAS) i dalje jaka u borbi protiv snaga Asadovog režima koje imaju rusku podršku iz vazduha. I zato je Moskva sada zainteresovana da pregovara sa FAS.

U tim pregovorima, Rusija je upućena i na saveznike antiasadovskih snaga, prije svega na Tursku, Saudijsku Arabiju i Katar. Oni, kako prenose arapske novine „Al hajat“, ukazuju Moskvi da je vrlo teško tražiti političko rješenje bez učešća FSA. Osim toga, te zemlje imaju i kontakte sa islamističkom ili čak džihadističkom opozicijom u Siriji – dakle, sa grupama koje je Rusija paušalno proglasila teroristima. Sunitske države bi mogle da uspostave kontakt bar sa umerenim grupama.

Sve veći pritisak da se postigne kompromis

Još ne izgleda kao da postoji saglasnost oko uloge koju bi te grupe mogle da imaju u vrijemenu poslije rata. Ali, poslije terorističkih napada u Parizu, Egiptu i Tunisu moga bi da se poveća pritisak da se postigne dogovor. „Predsjednik Putin ne želi u Siriji vojno angažovanje čiji je kraj otvoren. Kada njegovi interesi budu zagarantovani, biće spreman za izlaznu strategiju.“

Dogovor sa tim grupama bi mogao da bude neophodan i zato što samo tako može da se pronađe front protiv neprijatelja – terorističke organizacije „Islamska država“ (IS). Onlajn-magazin „Al monitor“ je sredinom novembra objavio intervju sa bivšim strategom IS Abuom Omarom. On je okarakterisao IS kao „najnapredniju formu globalnog džihadizma, proisteklu iz 30 godina iskustva.“

San o kalifatu

Ko šta kontroliše u Siriji?

Ko šta kontroliše u Siriji?

Snaga IS, piše dalje u članku, počiva prije svega na fascinaciji za političke islamiste. Oni od 1924. sanjaju o ponovnom uspostavljanju kalifata koji je te godine ukinuo turski predsjednik Ataturk. Osim toga, IS mnogim muslimanima daje osjećaj da se dobro stara o njima. Obični muslimani, piše pomenuti list, osjećaju slabost i distancu prema režimima koji su na vlasti u regionu, od kojih ne očekuju nikakvu podršku. „To osjećanje se s vremenom pojačavalo i prešlo je i na pripadnike generacije rođene na prelazu u novi milenijum. One žele da budu dio cjeline koja je objedinila moć, religiju i moderno.“

„Islamsku državu“ čini i oko 25.000 dobrovoljaca iz više od sto zemalja. Oni su u zemljama iz kojih potiču proglašeni za nepoželjne osobe i tamo nemaju više perspektivu, dodaje „Al monitor“: „Oni nemaju drugo mjesto gdje bi mogli da odu nego IS i zato će da se do posljednjeg čovjeka bore za njeno održanje.“

IS stavlja svoje protivnike pred velike izazove. To pojačava pritisak da se nađu kompromisi. Samo tako, na temelju zajedničke političke, društvene i kulturne linije, džihadizam će moći uspješno da se suzbije.

Preporuka redakcije