1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Simbolični zaključci samita EU

Lideri EU su odlučili kako će šest milijardi eura izdvojiti za programe koji bi trebalo da potaknu zapošljavanje omladine. Kapljicom vode se ne može ugasiti požar, smatra Christoph Hasselbach.

Šest milijardi eura u naredne dvije godine trebalo bi da omogući davanje garancije svim mladima u EU da će dobiti posao ili školovanje u nekoj firmi kako bi stekli kvalifikaciju za neki zanat. To je samo kap u moru potreba. Pa čak i ako se na šest milijardi eura dodaju još dvije, o čemu je bilo riječi na samitu EU, ni to nije dovoljno. U poređenju sa sumama kojima su spašene banke, ili sumama koje se izdvajaju za subvencije poljoprivredi, osam milijardi eura je odista sitnica.

Mladi se već danas osjećaju kao žrtve evropske politike štednje. Prvenstveno na jugu Evrope problem nezaposlenosti omladine nije samo društveni skandal, nego bi to moglo postati i opasnost za stabilnost društava i za evropsku ideju.

Model dualnog sistema obrazovanja 

Christoph Hasselbach

Christoph Hasselbach

Zaključak o programu za mlade stoga ima samo simboličan značaj, mada je i ta simbolika vrlo važna i potrebna. Mladi moraju spoznati da ih vlade nisu zaboravile. Međutim, da li se baš sve može postići samo izdvajanjem novca? Ništa se nije dobilo ako se novac potroši na nekoliko projekata koji će zakratko "izgladiti" statistike o broju nezaposlenih. Ukolio se promijeni struktura obrazovanja, onda bi se postiglo mnogo više.

Njemački dualni sistem u međuvremenu važi za uzor u cijelom svijetu. Ukoliko ga uvedu Španija ili Grčka, jasno je da vlade tih zemalja ne mogu očekivati da će se stanje popraviti odmah. Firme na jugu Evrope ionako u ovom trenutku nisu spremne na nove investicije. I one bi od takve reforme imale koristi tek sa zadrškom.

Novac ne donosi neophodne reforme

Ukoliko se odista želi riješiti problem, moraju se napraviti dublji rezovi. I tu se vraćamo izjavi njemačke kancelarke Angele Merkel da se ne treba raditi samo na tome da se stalno traže novi fondovi pomoći, nego da se mora povećati konkurentnost privrede. Vlade u Atini, Madridu, pa čak ni u Parizu nisu baš oduševljene ovom porukom. Upravo povećanje konkurentnosti privrede je najveći dugoročni zadatak Evrope, prvenstveno u državama na njenom jugu.    

Ako firme nisu konkurentne, onda im ne koriste ni subvencije u obrazovanju. Ako vlasti opterećuju, a ne potiču privrednike, ako ih isuviše opterete porezima, onda privrednici neće ni osnivati nove pogone. Ako vlada korupcija, onda na djelu imamo samo uzaludno trošenje novca i vremena. Ukratko: privreda mora imati zdrave uslove za rad.

Sve je u rukama vlada

Ti uslovi u državama EU se ne mogu kreirati centralno, iz Brisela. Same države stoga moraju povećati vlastite napore. I tu se krug zatvara. Francuski predsjednik Francois Hollande je nedavno "izašao na barikade" kada mu je Evropska komisija preporučila određebne reforme, što joj je i posao. Da podvučemo - preporučila, a ne naredila. Pariz je to shvatio kao diktat Brisela, a taj spor je bacio sjenu i na toko ovog susreta na vrhu.

Pri tome je jasno: onaj ko, kao Hollande, odbija da stvori uslove za povećanje broja radnih mjesta, a onda se žali na nezaposlenost i krivicu prebacuje na leđa drugih, izgubio je svaku vjerodostojnost kao političar.

Autor: Christoph Hasselbach

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić