1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Silovanje kao ratni zločin

Otkako su u ratu u BiH vršena masovna silovanja Amnesty International mobilizira javnost na borbu protiv specifičnog nasilja nad ženama u ratovima. Ovih dana je u Parizu predstavljena lista konkretnih indikatora.

Svaki puta kada negdje izbije vojni sukob, izrazito se povećava broj slučajeve nasilja nad ženama.

Svaki puta kada negdje izbije vojni sukob, izrazito se povećava broj slučajeve nasilja nad ženama.

U Rauandi je tokom 100 dana progoma u zemlji silovano između 250.000 i 500.000 žena i djevojaka, tvrdi se u izvještaju UN. U sukobima u Obali Slonovače, stotine žena je oteto, silovano i pretvoreno u seksualno roblje. Počinioci su i tu, kao i u brojnim drugim slučajevima, poticali iz svih zaraćenih tabora. To su samo dva primjera koje navodi Muriel de Gaudemont, voditeljica Komisije za žene francuske sekcije Amnesty Internationala: “Brojni izvještaji AI o zemljama u kojima postoje vojni sukobi pokazuju da specifični oblici nasilja nad ženama postoje na svim kontinentima. Oni svjedoče o nepostojanju jednakosti između žena i muškaraca. To se vidi i u činjenici da se nasilje nad ženama u kući ili silovanje često tolerira čak i u zemljama koje nisu u ratu. Većina počinioca se nikada ne kažnjava.”

Svaki puta kada negdje izbije vojni sukob, izrazito se povećava broj slučajeve nasilja nad ženama. Razlog je jednostavan: silovanjem žena skrnavi se čast ne samo njih, već i njihovih obitelji, njihovog plemena ili etničke grupe.

Rezolucija UN-a štiti žene, ali ko je se pridržava?

Žene su često meta kako seksualnog tako i nasilja u porodici.

Žene su često meta kako seksualnog tako i nasilja u porodici.

U oktobru 2000 godine, potaknuto iskustvima iz BiH, Vijeće sigurnosti UN je izglasalo rezoluciju 1325 kojom je prvi put skrenula pažnja na specifičnu situaciju u kojoj se nalaze žene u ratnim sukobima. Njome se s jedne strane želi uključivanje i tog pitanja u mirovne pregovore, te bolja zaštita žena u oružanim sukobima. Problem je, međutim, dosada bio na osnovu kojih kriterija se uopće može ustvrditi da li su u pojedinim zemljama ili situacijama žene ugrožene i izložene nasilju, ili su ipak zaštićene.

Ovih dana je Amnesty International javnosti predočila jednu takvu listu indikatora. Povod: u julu Francuska preuzima predsjedavanje EU, i tokom tih šest mjeseci bi trebalo na razini Unije prihvatiti listu kojom se može utvrditi što pojedine zemlje poduzimaju da bi zaštitile žene u ratnim sukobima, objašnjava Claire Fourcans iz AI: “Dvije su teme najvažnije kada se radi o ženama žrtvama seksualnog nasilja. Prvo, dosada su počinioci uglavno prolazili nekažnjeni. Drugo: kako pomoći žrtvama, kako osigurati pristup državnim institucijama socijalne i psihološke pomoći? Zbog toga naša lista tim pitanjima posvećuje posebnu pažnju.”

Siromaštvo je najveći problem na putu zaštite žena

Na deponiji smeća u Bagdadu će te najčešće vidjeti žene i djecu.

Na deponiji smeća u Bagdadu će te najčešće vidjeti žene i djecu.

Kada se radi o boljoj zaštiti žena i pomoći žrtvama, najveći problem u većini zemalja u kojima se vode ratovi predstavlja siromaštvo. Jerome Larche, međutim, zna iz iskustva da ponekad pomažu i mali pomaci, ponekad je potrebno samo promijeniti način razmišljanja: “Jedan od naših indikatora se bavi pitanjem medicinskog pregleda žena žrtava seksulanog nasilja i izdavanja pismene potvrde o tome. Mi smo u Darfuru ustanovili da je vrlo važno da žena ima potvrdu crno na bijelom o tome što joj se desilo. To je osim toga važo i za slučaj da ona sakupi dovoljno hrabrosti i odluči se svjedočiti na sudu protiv svog silovatelja.”