1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Sigurnost u zraku je samo fikcija

U SAD je za dlaku izbjegnuta katastrofa. Jedan Nigerijanac je pokušao da izazove eksploziju u avionu za Detroit. Uprkos kontrolama, njemu je pošlo za rukom da zapaljivu smjesu unese u avion. Komentar Ralpha Sinne.

default

Sigurnost je fikcija u koju rado vjerujemo, a koje nikada neće biti. Ne postoji perfektna zaštita od terorista i samoproglašenih članova El Kaide. To je pokazao i slučaj na letu broj 253, od Amsterdama ka Detroitu. Jedan student mašinstva se, noseći zapaljivu smjesu, prvo ukrcao na avion kompanije KLM koji je letio iz nigerijskog Lagosa. To nije ni čudo, jer onaj ko poznaje međunarodne aerodrome u Africi, taj zna da oni ne spadaju u red najsigurnijih na svijetu. Obzirom na stanje stvari, čak i to se može smatrati vrlo uzdržanom izjavom.

Evropske i američke aviokompanije stoga u Africi često angažuju dodatno sigurnosno osoblje na svojim šalterima za kontrolu putnika. Ipak, slučaj studenta Abdula Mutallaba pokazuje da ove dodatne mjere nisu efikasne. Ne samo u Africi, nego i na aerodromima u Evropi i Americi. Mutallab je u Amsterdamu bez problema presjeo iz aviona KLM-a u avion Delta Airlinesa, koji je letio za Detroit. Niko ga nije spriječio u tome, niko ga nije ozbiljno kontrolisao.

Očito je da kompjuterske mreže snaga sigurnosti ni nakon napada od 11. septembra još nisu dobro uvezane. U suprotnom bi holandskim graničarima na ekranu zablistala crvena lampica upozorenja kada su ukucali ime atentatora. Ovaj student iz Nigerije bio je navodno upisan na listu potencijalno opasnih - ali u kompjuterima u SAD.

Mutallab je tako ponovo postao slučaj koji pokazue da brojne snage sigurnosti svijeta rade jedne pored drugih, a ne jedne s drugima. Samo zato je ovaj Nigerijanac uspio da se nađe među skoro 300 putnika u avionu, sa zapaljivom smjesom i hemikalijama privezanim uz tijelo. Ovaj slučaj pokazuje da sve brižljive i za putnike neugodne kontrole cipela, tašni i laptopa, ne donose ništa kada je riječ o eksplozivnim smjesama u prahu, ili u vidu tečnosti. Pogotovo onda kada se one nose uz tijelo. Nijedan detektor neće se oglasiti u blizini takvog materijala, jer to nisu metali.

Ipak, kontrole tijela svih putnika bi paralisale saobraćaj na aerodromima. Osim u slučaju da se sigurnosnim službama dozvoli da kontrole provode onako kako bi one i željele. To znači, da bi na posebnu kontrolu bili izdvojeni putnici koji potiču iz određenih zemalja, ili se uklapaju u određene profile sumnjivih osoba. To, međutim, zahtijeva hrabru političku odluku, koja još uvijek ne postoji ni u Evropi, niti u SAD. I zato će maksimalna moguća sigurnost u zračnom saobraćaju i ostati samo fikcija.

Autor: Ralph Sina/Azer Slanjankić

Odg. urednik: Zorica Ilić