1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Sigurne kuće - utočišta za žene izložene nasilju

SOS-telefoni i sigurne kuće trebali bi pomoći ženama koje su iskusile nasilje. U Njemačkoj je ministrica za obitelj predstavila novi hotline za žene u nevolji. No taj telefon ne može zamijeniti sigurne kuće.

Standardni put kako doći u sigurnu kuću ne postoji. Žene u nevolji u sigurnu kuću dolaze tako što su na primjer susjedi čuli kako muškarac zlostavlja svoju suprugu i pozvali policiju. Policajci zatim tu ženu odvode u jednu od sigurnih kuća, čije su adrese tajne. Ili je žena upravo završila u bolnici te je odvedena u sigurnu kuću prije nego što je njezin muž ponovno pretuče. A moguć je i scenarij u kojem odgajateljica u vrtiću uspostavi kontakt sa sigurnom kućom jer je primijetila da je jedno od djece potpuno smeteno ili ozlijeđeno. Žene međutim u sigurne kuće dolaze i preko škola, odvjetničkih ureda ili liječničkih ordinacija.

Anonimnost od životne važnosti

Žena s dječjim kolicima ulazi u sigurnu kuću

U sigurnim kućama žene mogu pronaći sigurno utočište od nasilnog muža ili druge vrste nasilja u obitelji

"Putevi su veoma različiti", kaže Elsa Bleeck u razgovoru za Deutsche Welle. Ta smirena žena s vidljivim borama oko očiju, koje su možda nastale smijehom, ali koje promatrač može tumačiti i kao znak umora, već 25 godina radi u udruzi "Žene pomažu ženama" (Frauen helfen Frauen). Ta udruga u Bonnu ima službu za savjetovanje protiv nasilja u obitelji, kao i sigurnu kuću, u kojoj su 22 kreveta, a smještena je na jednom neupadljivom mjestu koje je poznato samo djelatnicama udruge i samim stanarkama kuće. Jer, za žene koje ovdje traže utočište, je anonimnost od životne važnosti. Neke od njih su upravo pobjegle od bolesno ljubomornog supruga ili oca koji njihov životni izbor smatra nečasnim. Žene se tu mogu useliti sa svojom djecom i ostati koliko je god potrebno.  

Savjetodavnoj službi se obraćaju žene koje nisu u akutnoj opasnoj situaciji. Tjelesno nasilje jeste tema, ali ne i jedina. "Žena ne mora baš odmah k nama doći s modrim okom", kaže Elsa Bleeck. "Dovoljno je i ako muž vrši veliki utjecaj na nju ili ju zatvara, sprječava da pohađa tečajeve jezika ili ju stalno želi kontrolirati. I to je jedna vrsta psihičkog nasilja."

Savjetodavne linije, sigurne kuće i chat forumi

Kristina Schröder (CDU)

Kristina Schröder uspostavljanjem savjetodavnog telefona, koji je u funkciji 24 sata na dan, želi pomoći ženama u nevolji

Savezna ministrica za obitelj Kristina Schröder iz Kršćansko-demokratske unije (CDU) je pokrenula novu telefonsku SOS-liniju, koja je puštena u rad u Berlinu u srijedu (6. ožujka 2013.). Ta telefonska linija služi 24 sata na dan kao pomoć ženama koje se savjetodavnoj službi mogu telefonski obratiti ukoliko su doživjele seksualno ili nasilje u obitelji. "To je besplatna ponuda za pomoć, koja je dostupna u svako doba i neovisno o mjestu", pojasnila je Schröder listu Leipziger Volkszeitung.

Internet forum "gewaltlos.de", što u prijevodu znači bez nasilja, kojega je pokrenula socijalna služba katoličkih žena, je ponuda s još nižom granicom tolerancije, kaže za DW suosnivačica Angelika Wiedenau, koja djeluje u lokalnoj udruzi u Kölnu. Žene i djevojke koje traže pomoć se prijave na chatu s anonimnim imenom i na taj način mogu stupiti u kontakt sa savjetnicama. Za te često mlade žene je teško, dodaje Angelika Wiedenau, da riječima iskažu svoja iskustva u vezi s nasiljem ili napastovanjem. Pritom pomaže format koji podrazumijeva chatanje, pojašnjava Wiedenau: "Jednostavnije je da o problemima koji Vas tište pišete. Osim toga, ne morate izravno odgovoriti, nego imate priliku prvo razmisliti." U idealnom slučaju međutim ne ostaje samo na virtualnom kontaktu. Cilj stranice "gewaltlos.de" je da tim ženama i u stvarnom životu na uslugu stavi kontakt osobu za pomoć.

Potpuna zaštita nije moguća

Izravni ljudski kontakt i otvorena vrata sigurne kuće: to je ono što sigurne kuće čini važnim faktorom, pored ponuda kao što su savjetodavni telefoni ili chatovi, kaže Elsa Bleeck. "Telefonsko savjetovanje nikad neće moći zamijeniti jednu kuću u kojoj doista možete pronaći sigurnost", kaže ona uvjerljivim glasom," jednu kuću, u koju možete doći sa svojom djecom ako ste u opasnosti, gdje se osjećate sigurno i gdje u miru možete spavati."

Žena u sobi s krevetima, koju dijeli sa svojom djecom, u sigurnoj kući

Žene izložene nasilju u sigurnoj kući mogu mirno spavati

Međutim, sigurno okruženje, koje sebi žene u sigurnoj kući lagano ponovno izgrade, ne može se beskonačno proširiti. Izvan četiri zida je ta sreća često kratkog trajanja. Na pitanje što ju je najviše pogodilo u njezinih 25 godina radnog života, Elsa Bleeck odgovara: "Ono što nikad ne zaboravljaš je kad jedna žena ne preživi. Otkad ovdje radim su tri žene ubijene od njihovih muževa. To se nije dogodilo u sigurnoj kući, već vani, ali se dogodilo za vrijeme dok su još stanovale kod nas. I mi ih nismo mogli zaštititi."

Start u novi život

Djeca na klackalici

Pozitivno je što djeca nakon nekoliko mjeseci, provedenih u sigurnoj kući, iz nje izlaze bez straha od nasilja

Upravo to se mora spriječiti, ističe Elsa Bleeck i naglašava da ne želi u prvi plan staviti najgore slučajeve, već pozitivan razvoj događaja koje ima priliku uočiti u svome poslu: "Kad djeca nekoliko mjeseci provedu u sigurnoj kući, primijete da se ne moraju više plašiti, da ne moraju više misliti: 'Hoće li sad netko doći iza ugla i praviti teror?'. Doista je velika radost vidjeti kako ta djeca procvjetaju i kako napuštaju sigurnu kuću u puno boljem stanju nego kad su došli."

Te promjene se događaju i kod žena i majki te djece. "Ovdje žive žene, koje su doživjele veoma loše stvari, ali koje, kad tih loših događaja više nema, na život počinju gledati drukčije. I to je lijepo, popratiti takav razvoj situacije", kaže Elsa Bleeck sa smiješkom na licu.

Autorice: Carle Bleiker / Marina Martinović

Odg. urednica: Jasmina Rose