1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Signal upozorenja za sve arapske vlastodršce

Višesedmični protesti u Tunisu primorali su predsjednika Ben Alija na ostavku nakon koje je pobjegao iz zemlje. Riječ je o jedinstvenom slučaju koji je od ogromnog značenja za cijeli region, smatra Rainer Sollich.

default

Protesti u Tunisu

Ono što se desilo u Tunisu je povijesni događaj i šalje jak signal cijelom arapskom svijetu. To pokazuje da se stanovništvo može uspješno dići protiv autoritarnih i korumpiranih vlastodržaca, da su „promjene režima“ moguće vlastitim snagama – bez vojne intervencije iznutra ili izvana, čak bez vodstva od strane opozicionih političara ili pripadnika civilnog društva.

Val podrške

Na arapskim internet stranicama već sada je primjetan val simpatija prema tunižanskoj mladeži što vlastodršcima u regionu mora biti upozorenje. Socijalna nepravda, korupcija i nezaposlenost mladih rašireni su skoro po cijelom regionu, politička represija je prisutna u brojnim zemljama. Tome treba pridodati bijes i frustraciju zbog nedostatka perspektive i duboko usađeni osjećaj o uskraćenom osobnom dostajanstvu – sve to je vrlo ekplozivna kombinacija u regionu koji je ionako nestabilan i konfliktan.

Tunis nije pojedinačni slučaj, u brojnim arapskim društvima ključa u najmanju ruku neprimjetno. A skoro svuda oglašavaju se upravo mladi ljudi - a time praktično i najširi društveni sloj. Alžir i Jordan su upravo ovih dana doživjeli bijesne demonstracije, a i u Egiptu redovno dolazi do protesta. U drugim zemljama moglo bi uslijediti isto.

Pobuna tunižanske mladeži dovela je do pada jednog autoritarnog režima. To je neporecivo pozitivno dostignuće. Ali pri tome je došlo i do pogibije ljudi, a dalji razvitak zemlje ostaje za sada potpuno neizvjestan. U naboljem slučaju Tunis bi se sada mogao razviti u demokratsku zemlju koja bi bila model za cijeli region. U najgorem slučaju moglo bi doći do novog haosa i krvoprolića.

Svi snose odgovornost

Svi akteri u Tunisu stoga snose veliku odgovornost koja u simboličnom smislu prelazi granice vlastite zemlje. Preostale snage starog režima, ali i opozicija, civilno društvo i „ulica“ – svi oni stoje pred obavezom da provedu transparentnu i istodobno ispravnu promjenu vlasti. Mora biti jasno prepoznatljivo da je stari režim zaista skinut s vlasti i da je otvoren put ka slobodi, pluralizmu i većoj socijalnoj pravdi. Ali i nasilje na ulicama mora brzo prestati.

Europa kao susjedni region Maghreba i arapskog svijeta bi u svakom slučaju trebala izvući pouku iz događaja koji su se desili u Tunisu. Najvažnija glasi ovako: Ne smijemo gledati u stranu kada vlastrodršci, koji u političkom i ekonomskom smislu blisko surađuju sa EU, ne poštivaju elementarna ljudska prava ili – kao nedavno u Egiptu – bez stida manipuliraju izbornim rezultatima. Primjer Tunisa pokazuje da autoritarni režimi obećavaju samo varljivu stabilnost.

Autor: R. Sollich (Z. Ilić)

Odg. urednik: S. Tanović