Seoba Slovenaca
23. juni 2008Bilans šestomjesečnog predsjedavanja dvomilionske Slovenije gotovo 500-milionskom Evropskom unijom, zvanično se u Briselu ocjenjuje vrlo uspješnim. Za vrijeme slovenačkog mandata, Kosovo je 17. februara proglasilo nezavisnost od Srbije, Bosna i Hercegovina i Srbija su dobile Sporazume o stabilizaciji i pridruživanju. Sve zemlje zapadnog Balkana su dobile svoje mape puta za postepeno ukidanje viznih ograničenja, dok su u ovim zemljama prethodno stupili na snagu i sporazumi o liberalizaciji viza i readmisiji. Usvojena je i strategija o uključivanju zemalja jugoistočne Evrope u zajedničku infrastrukturnu mrežu EU, te je podržan prijedlog Evropske komisije o povećanju finansijske podrške, od čak 7,6 milijardi eura, zemljama zapadnog Balkana i Turskoj do 2011. godine.
Slovenija usporavala pregovore Hrvatske sa EU
Na unutar-evropskom planu, nakon više od četiri godine sporenja usvojena je Direktiva o radnom vremenu unutar EU. Na martovskom samitu šefova, država ili vlada usaglašeni su stavovi o strateškom pristupu 27-rice prema pitanjima energije i klimatskih promjena. Otklonjena je i poljska blokada u pregovorima o strateškom partnerstvu između EU i Rusije, a uspješno je organizovan i redovni godišnji samit između EU i SAD-a.
Tokom slovenačkog predsjedavanja EU usvojena je strategija stvaranja Mediteranske unije od 40 zemalja među kojima su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Hrvatska itd.
Najveći minus u regionalnoj politici Slovenije je nastavljanje tradicionalne real-političke prakse EU, po kojoj su problematične zemlje i konfliktna područja dobijali veću podršku i pažnju od onih koji su predano i tiho radili na kursu evropskih integracija. Albanija je bila marginalizirana uprkos svim institucionalno-administrativnim slabostima zvanične Tirane u pogledu prihvatanja i izvršavanja evropskih zadataka. Makedonija je prepuštena na milost i nemilost Grčke u pronalaženju izlaza iz blokade, koja je izazvana sporenjem oko imena.
Crna Gora, u kojoj nije bilo vidljivih turbulencija ni na političkom, ni na ekonomskom planu, ostala je, takođe, manje-više zaboravljena. Bosna i Hercegovina je dobila Sporazum o stabilizaciji, ali ni jedno od pitanja njene ustavno-pravne nefunkcionalnosti nije ni dotaknuto. Najviše nepravde, Slovenija je, ipak, nanijela najbližem istočnom susjedu. Hrvatsku je zbog međudržavnih graničnih sporova i zaštitnog, ekološko-ribolovnog pojasa, usporavala u procesu pregovora sa Evropskom unijom.
Konačnu odluku donosi Evropski parlament
Na unutarevropskom planu, Slovenija je podbacila u razrješavanju krupnih imigracijskih problema i nepovoljnog viznog režima između EU i SAD. Ostavila je otvorenim pitanje strateški važne agrarne reforme. Istovremno, će ne svojom krivicom ponijeti hipoteku predsjedavajućeg za čijeg je mandata, Irska, odbacivanjem Lisabonskog reformskog ugovora, zablokirala institucionalne reforme unutar EU i kompletan proces daljeg proširenja izvan njenih sadašnjih granica.
Konačnu riječ o šestomjesečnom upravljanju Unijom u utorak će dati najviše demokratski izabrano tijelo EU - Evropski parlament i to na vanrednom plenarnom zasijedanju u Briselu.
Ne treba, međutim, zaboraviti da je Slovenija bila prva među 12 novoprimljenih zemalja, koja je obavljala dužnost rotirajućeg predsjedavanja, da je sa 20.000 kvadratnih kilometara među najmanjim članicama Unije i da je razdoblje u kojem je bila prvi među jednakima, bilo prepuno regionalnih, unutar-evropskih i globalnih izazova.
Janša požrtvovaniji od Rupela
Diskretni pionir nekadašnje Mladine, a sadašnji slovenački premijer, Janez Janša, koji je kao ex-jugoslovenski buntovnik još potkraj 80-tih godina prošloga vijeka umnožavao plakate i bedževe s natpisom „Evropa zdaj!“ (Evropa sada!), ostavio je utisak veoma dobrog “kapetana broda“. Iako, krajnje monotonom intonacijom, uvijek je bio u stanju odgovoriti na svako pitanje u Briselu. Na drugoj strani, usiljena opuštenost, bezuspješni pokušaji duhovitosti i povremena arogancija šefa slovenačke diplomatije, Dimitrija Rupela, umanjivali su ukupan dojam o njegovoj požrtvovnosti.
Najveće pouke slovenačkog predsjedavanja, budućim članicama unije mogle bi biti sposobnost i stručnost slovenačke javne administracije, odnos svakog pojedinca prema preuzetim obavezama, uzorna koordinacija, snažna prezentacija nacionalnog identiteta i vrhunski smisao za državni marketing.