1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Put do ujedinjenja

SED, PDS, Ljevica

Tako snažno i emocionalno se ne spori ni o jednoj stranci u Njemačkoj. Nijedna druga stranka nije tako brzo i često mijenjala svoje ime. Šta je Ljevica? Odakle dolazi? Šta želi?

Uvijek naprijed, nikad nazad?

Uvijek naprijed, nikad nazad?

Decembar 1989. godine. Njemačko-njemačka granica otvorena je od prije mjesec dana. Zid je pao, a s njim i cjelokupan politički sistem. Narodna skupština ukinula je ustavnu odredbu o vodećoj ulozi SED-a, Socijalističke jedinstvene partije Njemačke (komunisti). Njeni članovi na vanrednom kongresu raspravljaju o budućnosti partije.

Vrijeme SED-a je prošlo

Vrijeme SED-a je prošlo

Postoje dvije mogućnosti: raspuštanje ili temeljna obnova iznutra. Bivša državna partija neće biti ukinuta, ali će biti prerađen program i promijenit će ime. Od SED-a postala je SED-PDS, Partija demokratskog socijalizma. Malo ih je koji još vjeruju u svijetlu budućnost te stranke – od nekada četiri hiljade zaposlenih u njenom sjedištu, ostalo ih je još samo 200.

Istočnonjemačka regionalna stranka?

Ali, partija je aktivna i poslije dvije decenije. Danas se zove Ljevica (Die Linke) i na posljednjim parlamentarnim izborima bila je četvrta – poslije SPD-a, CDU-a i FDP-a. To je svakako uspjeh. „Gotovo ni iz čega je nastala stranka koja je na saveznim izborima osvojila deset procenata glasova. To je već izuzetno“, objašnjava politolog Tim Spier sa Univerziteta Göttingen.

Gregor Gysi, do 1993. predsjednik stranke SED-PDS

Gregor Gysi, do 1993. predsjednik stranke SED-PDS

Mnogi su tada smatrali da je SED-PDS, koji je 4. februara 1990. promijenio ime u PDS, samo prolazna pojava. Istina, na prvim izborima u ujedinjenoj Njemačkoj u decembru 1990. PDS je na istoku zemlje osvojio 11,1 posto glasova, ali na nivou cijele zemlje samo 2,4. Mnogi posmatrači procjenjivali su da će sa ujednačavanjem uslova života u dva dijela zemlje takva regionalna stranka gubiti na značaju.

„Razvoj kao na ubrzanom filmu“

Međutim, uspon PDS-a bio je kontinuiran i nezaustavljiv. U Tiringiji je stranka na izborima za parlament te savezne zemlje – Landtag, 1990. godine, osvojila 9,7 posto glasova, četiri godine kasnije 16,6, zatim 1999. godine 21,3 i 2004. čak 26,2 posto glasova. U saveznoj zemlji Saksoniji-Anhalt 1994. oformljena je prva koaliciona vlada SPD – Zeleni uz podršku PDS-a. Prva crveno-crvena koalicija SPD – PDS obrazovana je 1998. u Mecklenburgu - Prednjoj Pomeraniji. Od 2001. u Berlinu, koji ima status savezne zemlje, također je na vlasti crveno-crvena koalicija.

Oskar Lafontaine, zajedno s Lotharom Biskyjem predsjednik stranke Ljevice

Oskar Lafontaine, zajedno s Lotharom Biskyjem predsjednik stranke Ljevice

Učešće u berlinskoj vladi nije samo blagoslov, nego i prokletstvo. Prilikom izbora za parlamente u saveznim zemljama stranka je u uporištima na istoku izgubila i po 20 posto glasova. Prema mišljenju posmatrača, razlog je što više nema jasan profil. Zato je kao naručeno došlo osnivanje Partije rada i socijalne pravde – izborna alternativa (WASG), koju su 2005. godine osnovali bivši članovi SPD-a i sindikalisti u znak protesta zbog politike reformi tadašnjeg kancelara Gerharda Schrödera. I WASG se izjašnjava za demokratski socijalizam. Dvije partije su se ubrzo spojile i uzele ime Ljevica (Die Linke).

Mala etablirana stranka

Ljevica je prvi put ušla u parlament jedne zapadne savezne zemlje na izborima 2007. u Bremenu. U međuvremenu, ima poslanike i u parlamentima Hessena i Donje Saksonije. Prema Spierovom mišljenju, stranka ima osjećaj za raspoloženje građana. Mnogi očigledno misle da Ljevica trenutno više vodi računa o socijalnim pitanjima od SPD-a i drugih tradicionalnih stranaka. „Time je Ljevica osigurala opstanak u doglednoj budućnosti“, procjenjuje Spier.

Došli da bi ostali!

Došli da bi ostali!

Ni o jednoj njemačkoj stranci ne raspravlja se tako žestoko i uz toliko emocija kao o Ljevici. Nova stara stranka uvijek iznova budi antikomunističke reflekse u tradicionalnim strankama. Međutim, građanske stranke moraju priznati – Njemačka je od zemlje četiri stranke postala zemlja pet stranaka.

Ali, šta Ljevica tačno želi? To će i sama morati tek da utvrdi. Za sada, još nema partijski program. A polazni principi zbunjuju: stranka se izjašnjava za tržišnu privredu, ali istovremeno želi prevazići kapitalizam.