″Scream for me, Sarajevo″ - heavy metal i rat | Panorama | DW | 17.04.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Scream for me, Sarajevo" - heavy metal i rat

Rat ne poznaje svakodnevicu: nema struje za gitaru. Nema proba benda. Ljubitelji muzike u Sarajevu to ne žele da prihvate. Film "Scream for me, Sarajevo" podsjeća na muzičku scenu tokom rata i jedan poseban koncert.

Jednog hladnog decembarskog dana avion iz Birmingema slijeće u Split. Planirano je da se svjetske zvijezde u opkoljeno Sarajevo prebace helikopterom UN, održe koncert i ponovo napuste grad. Ali, nije sve išlo po planu. Prošlo je osam, devet sati… Dovoljno vremena da se shvati kuda su se uputili. "Saradnik Kraljevskih vazdušnih snaga (Royal Air Forces) nam je pokazao kartu Bosne i Hercegovine i objasnio šta se tamo stvarno dešava. Razmjere rata su bile nezamislive", sjeća se Brus Dikinson, pjevač legendarnog heavy metal benda Iron Maiden, koji je tada bio na solo turneji. Da li da se vrati? Ni u kom slučaju. Ali, kako će dalje?

Nekoliko žutih kamiona sa nacrtanom 'Pticom trkačicom', likom iz crtanog filma, se parkiralo ispred aerodroma. Bili su to kamioni humanitarne organizacije 'Serious Road Trip'. A muzičari su mogli da u Sarajevo putuju na jednom kamionu, bez pancirnih prsluka, bez šljemova kroz ratom zahvaćeno područje. "Mogli smo da uriniramo samo nasred ulice, nikako pored puta, jer sve je bilo minirano", sjeća se basista Kris Dejl. Nakon višečasovne vožnje stigli su u Sarajevo. Decembar je 1994. Rat.

Heavy Metal - ritam jedne generacije

"Muzika je za mene u ratu predstavljala spas, bijeg od realnosti, nadu. Jer, svi smo sanjali da ćemo jednog dana praviti sopstvenu muziku i postati poznati. Muzika nam je dala hrabrost. Mi smo za vrijeme bombardovanja svirali svoje pjesme u podrumu", kaže Mirza Ćorić u intervjuu za DW. Gitara je i danas isto kao i nekad - ritam njegovog života. Ali, tada ju je rijetko upotrebljavao. "Zamisli da imaš električnu gitaru i jedino što želiš je da sviraš, a nema struje. Ali, kada bismo povremeno imali struju onda sam svirao sve vrijeme."

O Mirzi Ćoriću i drugim ljubiteljima muzike u Sarajevu, Tarik Hodžić, bh reditelj, je 2016. snimio dokumentarni film koji se od 17. aprila prikazuje u njemačkim kinima - 'Scream for me, Sarajevo'.

"Bez obzira na medijsku blokadu u ratu, pojedine radio stanice, kao na primjer Radio ZID, su uz ogromne napore uspijevale da nabave aktuelnu muziku. Fanovi su koristili dva sata dnevno, kada bi došla električna energija, kako bi na VHS kasete snimili poznatu emisiju na MTV 'Headbangeres ball'. Koristili su se i svi humanitarni putevi kako bi se došlo do CD-ova, kaseta i novih albuma. Onda bi se prosljeđivali dalje, presnimavali i slušali", kaže Hodžić.

Legendarni koncert Brusa Dikinsona u sred rata - snaga za sve

18 sati, Brus Dikinson iz Iron Maidena u Bosanskom kulturnom centru - to je stajalo na nekoliko plakata koji su odštampani povodom koncerta. Mali broj ljudi je znao za to. Koncert nije bio najavljen na radiju jer je bilo previše opasno. Neprijatelj je mogao da sazna za to. "Jedna granata, jedan snajperista i sve je moglo da propadne", sjeća se u filmu Martin Moris, tadašnji saradnik UN u Sarajevu i inicijator koncerta. Bilo je veoma opasno, a rizik ogroman. Ali, svi su bili odlučni da se koncert održi, kaže Moris. Uprkos neizvjesnosti. "Niko od nas tada nije zaista vjerovao u to da će on svirati u Sarajevu. Kako bi mogla najveća heavy metal zvijezda da dođe u ovaj pakao", pita se Mirza Ćorić. Ali, on je došao.

Mala scena, Brus Dikinson pali publiku, svi se raduju, pjevaju, piju, smiju... Neko uključuje i isključuje jedini reflektor kako bi se stvorio utisak kao na normalnim koncertima. Četiri sata mira. Četiri sata bez granata. Četiri sata čiste sreće - i struje. "Ta noć je bila kao u snu", sjeća se Mirza Ćorić u razgovoru za DW. Ovaj koncert je tada dao mnogo snage najvećem dijelu njih koji su nastavili potom da se i dalje bave muzikom. Ćorićev bend je čak u ratu snimio i jedan album.

"O ovom koncertu je do danas znalo samo nekoliko stotina ljudi, koji su bili na koncertu i njihovi najbliži prijatelji", kazao je Tarik Hodžić. Originalni snimak koncerta je nakon duge potrage saradnik UN-a Martin Moris našao na svom tavanu. I tako je rođena ideja za film. "Scream for me, Sarajevo" s jedne strane pokazuje svu brutalnost rata, a s druge normalan život, otpor i nadu.

Konzert Iron Maiden Sängers Bruce Dickinson am 14.12.1994 in Sarajevo (Milomir Kovacevic- Strašni)

Četiri sata čiste sreće - i struje

Teški uslovi za umjetnike

Nemaju svi reditelji u Bosni i Hercegovini toliko sreće kao on, kaže Tarik Hodžić. Uslovi rada za kreativan posao su skoro pa nemogući. "'Scream for me, Sarajevo', je prvi film koji sam radio pod profesionalnim uslovima. Mnoge moje kolege imaju dobre ideje koje na kraju završe u ladici. Mi živimo u komplikovanoj zemlji sa puno problema. U Federaciji BiH postoji fond za podsticaj, ali je on svake godine sve manji i manji. Sa tim novcem se ne može finansirati ni jedan film, a svi se prijave", objašnjava Tarik Hodžić.

No, on i producent Adnan Ćuhara su uz podršku iz inostranstva uspjeli da produciraju njihov film. San se ispunio - takođe i zbog toga što je tokom snimanja mogao da upozna i svog muzičkog idola - Brusa Dikinsona.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije