"Sačuvajmo mir - živimo dalje"

Tagesšpigel (Berlin): „Protiv toga se ne može učiniti mnogo, ali ima nešto što bi počiniocima otežalo stvar: da se mjesta gdje najradije izvode ovakve pojedinačne napade zaštite gvozednim stubićima. Ta opcije djeluje nezadovoljavajuće i gotovo smiješno sitničavo, ako znamo da je protivnik međunarodni islamistički terorizam. Ali, šta drugo preostaje? Ne damo se zastrašiti, živimo kao i dosad. I to se poslije ovakvih događaja više tako priča nego što se stvarno radi. I izrazi saučešća i solidarnosti su dobri i ispravni, jer oni daju formu napadnutoj zajednici. Onaj ko joj pripada, ponaša se u skladu s tim, kaže šta treba reći, čini ono što treba činiti."

Velt (Berlin): „Tačno je koliko i banalno da društva koja neće da se odreknu svog civilnog karaktera, ludačkom teroru ne mogu da suprotstave više od odlučnosti da ostanu pri svom slobodarskom društvenom modelu. Ali, to je lakše reći nego učiniti. Napad u Londonu, za koji je IS preuzela odgovornost, slijedi strategiju te terorističke grupe da svoje simpatizere na Zapadu animira da izvode svoje niskobudžetne atentate po sistemu uradi sam."

Abendcajtung (Minhen): „Čovjek se rukovodi navikama – i tako smo se i mi već navikli na teror. Četvoro mrtvih u Londonu, aha, i šta se još događalo u svijetu? Ta reakcija je, naravno, pogrešna, jer svaki napad znači nemjerljivu tragediju za porodice žrtava, ali ona je istovremeno i ljudska. Možda bi ponovo trebalo da zavirimo u knjigu Orijane Falači „Gnjev i ponos". Tu je Falačijeva dala izraz svom gnjevu poslije napada na zgrade Svjetske trgovinske organizacije 2001. Ta zbirka eseja nije izgubila ništa od svoje aktuelnosti. Jer, i mi moramo ostati gnjevni, zbog toga što svaki napad, svejedno da li ga je izvela Al kaida ili IS, jeste napad na naš način života."

Badiše nojeste nahrihten (Karlsrue): „Napad u Londonu je opomena Britancima da u jeku pregovora o izlasku iz Evropske unije ne rizikuju i izlazak Velike Britanije iz evropske bezbjednosne arhitekture. Saradnja u sistemu evropskog naloga za hapšenje i kooperacija sa Evropolom bi bili ugroženi ako bi u pregovorima pristalice tvrdog stava odnijele prevagu."

Frenkišer tag (Bamberg): „I pored tuge za ubijenim i ranjenim, poslanici su održali sjednicu a građani Londona su radili svoj posao. Oni su napadima poput ovog suprotstavili stav: sačuvajmo mir i radimo dalje... To može biti tipično britanski, ali je to reakcija sa kojom je Velika Britanija prevazišla i gore stvari. Svi mi bismo morali da reagujemo malo više britanski."

Frankfurter rundšau (Frankfurt): „Sačuvajmo mir. Živimo dalje. Posao kao i uvijek. Kada se Donji dom, dan poslije ubilačkog napada kod Vestminstera, ponovo sastao, u vladinoj izjavi premijerke Tereze Mej i izlaganjima parlamentaraca, stalno je bila prisutna ista tema. Ne bojimo se, tvrdila je predsjednica vlade. Hiljade Londonaca su potvrdile to u međusobnim razgovorima, na društvenim mrežama, u televizijskim intervjuima. Kao i u Parizu, Briselu i Berlinu, i mnogi stanovnici grada od 8.5 miliona stanovnika su jednostavnim gestovima pokazali: terorizam, svejedno koje vrste, ubija ljude, ali ne može da trajno podrije mirnodopska društva."