1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Sasjeći u korijenu

U posljednjoj sceni Mozartove opere Idomeneo, u režiji Hansa Nojenfelsa, kritski kralj stavlja pred sebe, pored Posejdonove glave, i odsječene, krvave glave Isusa, Bude i Muahmeda. Ova scena je u pozadini odluke da se opera skine sa repertora Berlinske opere jer bi mogla izazvati proteste islamista. Intendantica opere, Kirsten Harms, je izjavila kako je odluka donesena u stanju koje je nakon predavanja Benedikta XVI, već dovoljno podgrijano, te da vidi šansu da se doprinese neophodnom razumijevanju između islama i kršćanstva. Harms je također rekla da ne želi biti odgovorna za život i zdravlje svojih umjetnika. Odluka je naišla na brojne kritike u Njemačkoj.

Skandalozna odluka?

Skandalozna odluka?

Obrazlažući odluku o skidanju sa repertoara Mocartove opere Idomeneo upravnica Berlinske opere rekla je da su izvodjači i publika mogli doći u opasnost, jer prema analizi službi bezbjednosti predstava, koja se inače igra već tri godine, trenutno predstavlja «rizik u pogledu bezbjednosti».

Ukoliko je pretpostavka tačna, onda je problem u tome što muslimani smatraju da su povrijeđena njihova vjerska osećanja. Ako se ostavi po strani činjenica da je to svakako za žaljenje, ostaje nekoliko pitanja: da li su osjećanja muslimana zaista povrijeđena? Ili je to slučaj i sa osjećanjima hrišćana? Ili budista? Ili čak poštovalaca grčke mitologije? Jer svi oni mogli bi biti povrijeđeni postavkom reditelja Hansa Nojenfelsa. Njegov stav prema ulozi vjere i bogova do krajnosti je zaoštren u sceni u kojoj su na stolicama, jedna pored druge, poredane odrubljene glave Isusa, Bude, Muhameda i Posejdona.

Pristup očigledno predstavlja kritiku religije, ali ni u kom slučaju nije usmjeren samo prema islamu, niti je neprijateljski prema njemu. Dakle, nema ni najmanjeg razloga da se zbog neosnovanih strahovanja, poslušnički, u aktu samocenzure sa repertoara skida jedna opera. Ko to ipak učini ima poremećen odnos prema umjetničkim slobodama i slobodi izražavanja mišljenja, eliksirima svakog prosvijećenog društva. Najzad, na taj način samo se ohrabruju radikali koji su se okomili na demokratske vrijednosti.

Njemačka se očigledno djelimično već nalazi u takvoj atmosferi i samo time se može objasniti reakcija upravnice Berlinske opere koja ograničava slobodu umjetničkog izražavanja zbog maglovitih slutnji da je eventualno moguć napad zbog inscenacije kritične prema religiji. I to dobrovoljno, jer prema policiji nije bilo niti ima konkretnih indicija da prijete protesti ili čak atentati zbog izvđjenja opere «Idomeneo».

Riječ je, dakle, o uopštenom, apstraktnom doživljaju raspoloženja u društvu koje se naročito zapaža, i u Njemačkoj, nakon bure oko karikatura Proroka Muhameda u danskom listu. Ako odluka Berlinske opere ukazuje kako bi se trebalo ponašati ubuduće, onda je gotovo sa umjetničkim slobodama i slobodnim izražavanjem mišljenja. Sa ljudskog stanovišta odluka upravnice mogla bi biti razumljiva kao izraz zabrinutosti za bezbjednost zaposlenih u operi i publike.

Prije tri godine, na premijeri «Idomenea» nikome tako nešto nije ni padalo na pamet. Sa tog stanovišta incident u Berlinskoj operi simptom je nedostatka hrabrosti, nedostaka samopouzdanja i izraz straha. Pouka može biti samo jedna: sasjeći u korijenu.

  • Datum 27.09.2006
  • Autor Marcel Fuerstenau
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AQHP
  • Datum 27.09.2006
  • Autor Marcel Fuerstenau
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AQHP