1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Sarajevski "mali prajd"

Međunarodni dan borbe protiv homofobije obilježen je i u glavnom gradu BiH. Tokom "šetnje" bilo je vulgarnih dobacivanja, ali je ipak bilo više pozitivnih reakcija, kaže Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra.

Međunarodni dan borbe protiv homofobije obilježili ste ispred Parlamenta Federacije BiH? Kako je sve proteklo?

Jako dobro. Naša ideja je bila da parlamentarcima na ulazu podijelimo nekoliko informacija o simbolici i smislu obilježavanja 17. maja. Ali, isto tako i zahtjeve od strane LGBT aktivista o tome šta parlamentarci mogu konkretno da urade da bi se stanje za LGBT osobe popravilo.

Kako su reagovali?

Bilo je različitinh reakcija, zavisno, naravno, od političke opcije iz koje dolaze. Ali, moram da napomenem da je bilo dosta parlamentaraca koji su stali s nama da nas podrže u našim zahtjevima i onom za šta se zalažemo.

Da li je bilo seksističkih ispada?

Ispred parlametna ne, ali smo onda napravili malu šetnju Obalom Kulina bana i, iako je to uglavnom proteklo mirno, bilo je dobacivanja sa strane. Ali, ipak je bilo mnogo više pozitivnih reakcija.

Prošle godine su u publikaciji na kojoj je radio i Sarajevski otvoreni centar prava i položaj LGBT osoba ocijenjena kao ‚izrazito zabrinjavajuća‘. Ono što sam sada htio da pitam jeste da li se ove godine sitiuacija pomjerila s lošeg ka gorem ili se ipak vide pomaci? Izgleda da ste već dijelom odgovorili na ovo pitanje da se ipak vide pozitvni pomaci.

Vide se defintivno. Sarajevski otvoreni centar već pet godina izdaje Izvještaj o stanju prava LGBT osoba u BiH i mogla bih reći da je stanje bilo status kvo do prošle godine kada se dogodilo nekoliko bitnih stvari: po prvi put su LGBT prava bila tema u nekom od parlamenata u BiH - i to jedne od sjednica Komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH i ta tematska sjednica izrodila je nekoliko zaključaka od kojih se neki već počinju ostvarivati. Govorim prvenstveno o specijalnom izvještaju o stanju ljudskih prava koji će izraditi ombudsmen BiH, i to će biti prvi izvještaj koji je uradila neka zvanična institucija u zemlji. Pomaci su se dogodili i u izvršnoj vlasti u smislu da se prava LGBT osoba uključuju u javne politike. Tako su Agencije za ravnopravnost polova i Gender centri u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH u svoje aktivnosti za 2016. po prvi put stavili aktivnosti i mjere koje se ne odnose samo na ravnopravnost polova, već i na prava LGBT osoba. To nas posebno raduje s obzirom na to da je vlast do skoro bila vrlo nezainteresovana za ovu temu. Ovo su sada počeci. Ono što je sada pred nama jeste ozbiljan pristup tome da sve institucije borbu za unapređenje prava LGBT osoba prihvate kao svoju.

Bosnien und Herzegowina rogrammleiterin in NGO Sarajevski otvoreni centar

Emina Bošnjak

17. maja 1990. godine, sklonost prema istom spolu (homoseksualnost), koja se do tada smatrala za bolest, uklonjena je iz Međunarodne klasifikacije bolesti, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Zbog toga je današnji dan i proglašen Međunarodnim danom borbe protiv homofobije. Da li se u bh. društvu o homoseksualnosti i danas govori kao o bolesti? Da li je bilo povika u današnjoj šetnji na primjer ‚bolesnici‘ i slično?

Upravo je bilo takvih povika. I ako pogledate komentare na članke o LGBT populaciji vidjećete da je ili ‚homoseksualnost i transrodnost bolest‘, da je to nešto što je ‚neprirodno‘ a onda idu izljevi agresije i prijetnje. Smatra se okej da se može komentarisati da treba pretući lezbejku, ili geja, ili transrodnu osobu. Istraživanja koja su sprovođena 2013. pokazuju da veliki broj građana BiH i danas homoseksualnost vidi kao bolest i poremećaj.

Da li takoreći ‚vidljive‘ gej osobe i danas u BiH rizikuju da budu pretučene, ili izložene nekim drugim oblicima diskriminacije?

Upravo tako. Mi danas u BiH imamo vrlo mali broj osoba koje su takoreći ‚potpuno out‘, odnosno da i njihove porodice i prijatelji i kolege na poslu znaju za njihovu sekusalnu orjentaciju i rodni identitet. I upravo su to potencijalni rizici, odnosno ako osoba objelodani svoj seksualni identitet.

U kojoj mjeri se prijavljuju slučajevi nasilja?

Ponovo se vraćam na istraživanja koja smo radili 2013. unutar LGBT populacije i koja su pokazala da je veoma nizak stepen povjerenja u institucije, prvenstveno u policiju. Samo mali procenat slučajeva nasilja, mislim da je manje od 10 odsto, biva prijavljen policiji. Mi smo protekle tri godine radili na uspostavljanju povjerenja u policiju, tako što smo s policijom radili na senzibilzaciji prema LGBTI osobama i tome kako zaista treba postupati sa takvim osobama kada su iste žrtve zločina iz mržnje.

Da li se na terenu vidi promjena?

Vidi se, naravno. Ali, to je dugotrajan proces posebno kada imate u vidu da je do početka 90-ih godina homoseksualnost bila u krivičnim zakonima kriminalizovana. Dakle u policiji još uvijek imate osobe koje su nekada potencijalno mogle da progone osobe istopolne orijentacije a danas moraju da prihvate da su to osobe čija prava moraju da štite. Vjerujem da je to za njih veliki mentalni skok. Ali, ipak se vide pomaci u svemu tome, kada se na primjer radi o obezbjeđivanja javnih događaja koji su vezani za LGBT teme i sl…

Kada pominjete javne događaje pitam se da li je moguće i zašto nije organizovati prajd u BiH?

Ako pogledamo ono što se desilo danas Vi ste imali...

...mali prajd!

...da, mali prajd. Jer, suština prajda jeste politički protest LGBT osoba u javnom prostoru.

Šta je sa ličnim outingom?

Veliki su rizici za LGBT osobe ukoliko znaju da outing sa sobom nosi diskriminaciju na poslu, u školi. Za tinejdžere to može da znači gubljenje podrške porodice ili čak potpuno odbacivanje. Tako da je to takođe složen proces. No, ipak se vidi da se sve veći broj osoba outuje, posebno LGBT osoba mlađe generacije. To ide sporo ali čini se kao da ima sve više i više razumijevanja. Mislim da ćemo za nekoliko godina imati više i javnih ličnosti koje će se outovati, ali i 'običnih' LGBT osoba koje dostojanstveno mogu da žive jedan od svojih identiteta.

Kako je moguće da sredina prihvati ljude poput Bože Vreće, a ne prihvata da tako kažem 'obične' homoseksualce i lezbejke?

To je neki čudan ambivalentan odnos prema lezbejkama i gejevima i transrodnim osobama. Ako se radi o osobama iz svijeta umjetnosti onda se to nekad vidi kao neka vrsta performansa. A teže je prihvatiti osobu koja je LGBT u vlastitoj porodici. Jer, to povlači mnogo drugih stvari za sobom. Kako da objasnite široj porodici? Kako da objasnite komšijama? Ali, ipak osobe koje su u javnom prostoru i koje na neki način narušavaju rodne norme ili ih prevazilaze, one mogu da navedu ljude na razmišljanje da transrodnost nije ništa čudno ili nešto što nije svojstveno bh. društvu.

Smatrate li da je outing jedan od načina da se prihvati gej populacija u BiH?

Naravno. To je jedan od načina kojim se potpuno demistifikuje većina predrasuda koje se vežu za LGBT osobe. Jer, tim činom dopuštamo i drugim ljudima da nas upoznaju u cjelini.

Emina Bošnjak je rukovodteljica programa u Sarajevskom otvorenom centru.

Preporuka redakcije