1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Sarajevska Ana Frank

Nirvana Zeljković bila je posljednje dijete koje je poginulo u opkoljenom Sarajevu. Tri mjeseca prije smrti je vodila dnevnik, na temelju koga je njemački novinar Peter Münch napisao roman „Miris lipe“.

Ova dvanaestogodišnjakinja iza sebe je ostavila iskreno, snažno i autentično svjedočanstvo jednog tragičnog vremena. Ratni dnevnik Nirvane - Nine Zeljković, pisan u rokovniku koji joj je majka Zemira poklonila, nije samo dokument o njenim posljednjim mjesecima, radostima, strahovima, snovima i nedaćama koje rat nosi sa sobom, već i svjedočanstvo o životu u opkoljenom Sarajevu.

Nirvanini roditelji nisu mogli živjeti daleko od Nininog mezara

Nirvanini roditelji nisu mogli živjeti daleko od Nininog mezara

Ona je bila posljednje dijete stradalo u sarajevskom ratnom grotlu, na samom kraju najduže opsade jednog grada u 20. vijeku. Tog 26. avgusta, dok se igrala u Tepebašinoj ulici u naselju Gorica, eksplozija granate ispaljene sa okolnih brda nadjačala je zvon dječjeg smijeha. Jedan od gelera pogodio je Ninu koja je, nakon pet dana provedenih u komi, preminula. Tako je nestao jedan univerzum. No, u rokovniku su ostali njegovi fragmenti, ornamentirani fotografijama, crtežima i naljepnicama Petra Pana, princeza, životinjica, tenkova...

Tragična junakinja filma

Tih dana je u Sarajevu boravio i Tahir Cambis, čija majka je bila iz BiH. Tahir se iz daleke, sunčane i mirne Australije, isfrustriran pristupom svjetskih medija zbivanjima u BiH, obreo u opkoljenom gradu, u kome je proveo posljednjih šest mjeseci rata. On, Alma Šahbaz i njegov australijski kamerman snimali su film o bosanskohercegovačkoj tragediji.

Haljina u kojoj je Nina plesala

Haljina u kojoj je Nina plesala

Oni su, samo nekoliko dana prije pada te nesretne granate, kada je Nina u svojoj kategoriji pobijedila na takmičenja u latino-američkim plesovima, prisustvovali tom događaju.

„Ne znajući zbog čega, oni su tada najviše snimali Ninu. Poslije tragedije je Tahir došao i zatražio odobrenje da se napravi dokumentarni film o našoj kćerki. Naravno da sam bila saglasna“, sjeća se Zemira tih dana držeći u ruci Nininu roza plesnu haljinu, dok se niz njeno zgrčeno lice slijevaju suze.

Zeljkovići su 1996. godine napustili Sarajevo i odselili u Ameriku. Godinu dana kasnije, njihov kućni telefon nije prestajao zvoniti. Na drugoj strani žice bili su američki novinari. Razlog je bila Nina.

Film „Exile in Sarajevo“ je 1997. godine u New Yorku dobio prestižnu Emmy nagradu, a prije toga je od strane australijskih filmskih kritičara bio proglašen i najboljim dokumentarcem i nagrađen na Toronto film festivalu.

Priča o sudbini sarajevske djevojčice obišla je svijet. No, Zeljkovići nisu mogli živjeti tako daleko od Nininog mezara i vratili su se u Sarajevo.

Od mirisa bagrema do mirisa lipe

Peter Münch

Peter Münch

„Ja sam, na temelju Nirvaninog dnevnika, htjela napisati knjigu “Miris bagrema”. Htjela sam je nazvati po bagremu koji je rastao ispred naše zgrade i koji nam je pružao zaštitu i predivno mirisao. U ratu su stanari donijeli odluku da se taj bagrem posječe da bi imali drva za ogrev i kuhanje. Nina je, kada je čula da bagrema više neće biti, utrčala u kuću plačući i rekla da će nam, umjesto bagremovog drveta, dati svoje lutke da ložimo“, kaže Zemira.

I kao da je neka sila pokrenula univerzum da ispuni majčinu želju da u knjizi ovjekovječi sudbinu svoje Nirvane. Na vrata stana familije Zeljković, u pratnji prevodioca, pokucao je novinar njemačkog „Süddeutsche Zeitunga“ Peter Münch. On je došao u Sarajevo kako bi napravio reportažu o posljedicama rata po grad i ljude deset godina od njegovog završetka. Šetajući ulicama naišao je na spomen obilježje na mjestu gdje je Nina stradala. Čitav jedan dan je Peter proveo sa Nirvaninim roditeljima. Našao je i napisao dobru priču, ali ga je ona i poslije povratka u Njemačku okupirala. Ponovo se, u želji da napiše roman, vratio u Sarajevo.

Miris lipe - knjiga Petera Müncha

Miris lipe - knjiga Petera Müncha

„Zaranjanje u Ninin život je bilo lijepo i jako teško. Danima sam razgovarao sa njenom porodicom. Događalo se da smo, sjedeći za stolom, svi istovremeno plakali. Nina bi na momente jednostavno oživljavala i kao da je bila tu“, prisjeća se Peter Münch.

Nakon toga su uslijedili sedmice i mjeseci pisanja romana. Münch je svoje djelo nazvao „Miris lipe“ („Der Duft des Lindenbaums“). Miris bagrema se tako pretvorio u miris lipe koji se širio iznad groba na starom i pitoresknom muslimanskom groblju Alifakovac, tada kao i onda kada je u septembarskoj noći, zbog opasnosti od granatiranja i snajperske paljbe, Nirvana na njemu pokopana.

Pismo na njemačkom i muzički CD na grobu

Tokom jednog od obilazaka Nininog mezara, porodica je našla pismo i CD sa Nininom fotografijom. Pismo je bilo na njemačkom, a napisao ga je André Banasch, bajker iz Potsdama.

Jedno dugo pismo sa detaljnim opisom intimnog doživljaja Ninine sudbine opisane u romanu, impresijama tokom obilaska Sarajeva i lokacija spomenutim u Nininom ratnom dnevniku, bilo je naslovljeno na njenu sestru Belmu, a drugo, kratko, na Ninu.

Spomenik ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva

Spomenik ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva

„Draga Nina, na CD-u je muzika koju sam slušao dok sam čitao roman „Miris lipe“. Knjiga me jako dojmila. Sedmicama me nije ostavljalo na miru razmišljanje o tvojoj sudbini. Bio sam šokiran, tužan, ljut. Bila si tako mlada i toliko toga je još bilo pred tobom. Morao sam doći u Sarajevo da upoznam tvoj svijet i vidim sva mjesta o kojima si pisala“, napisao je André.

Tako je ova djevojčica, jedna od 1.600 u Sarajevu ubijene djece, nastavila živjeti u romanu Petera Müncha, koji je kasnije preveden i na bosanski i talijanski. Autor danas živi u Tel Avivu i piše reportaže o nekoj drugoj djeci, žrtvama rata, čiji položaj se, kako sam kaže, bez obzira na opomene koje sa sobom nosi roman „Miris lipe“ i njegovi noviji izvještaji o palestinskoj djeci, ne poboljšava.